U posjetu pivovari Ličanka

Hrvatska   |   Slobodnalika.com/P.N.   |   27.10.2009.     6409
Digg   StumbleUpon   Facebook   Del.icio.us   Croportal

Ispiši   Preporuči








U posjetu pivovari Ličanka
Prošvrljate li malo internetom, naići ćete na niz foruma iz čijih se rasprava nameće nedvojben zaključak da je najbolje hrvatsko pivo – Velebitsko. Jedina je dvojba, koja ovisi o ličnom ukusu – da li svijetlo ili tamno. No, vrlo teško ćete naći to pivo da se i sami uvjerite u njegovu kvalitetu, a nije nimalo lakše pronaći kvalitetne informacije o pivu, pivovari i njenom poslovanju. Stoga nas je obradovao članak na portalu Slobodnalika.com.
Velebitsko pivo, pivovara Ličanka, i njen vlasnik Karlo Starčević vrlo su zvučna i medijski eksploatirana imena, u tucet godina postojanja pivovare u Donjem Pazarištu kod Gospića, ta se tvornica piva nametnula kao mjesto proizvodnje veoma kvalitetnog piva, a sam gazda, koji se  u vrijeme Domovinskog rata vratio u Hrvatsku i stao u njenu obranu, došao je iz Njemačke  s lijepom ušteđevinom i uložio je u proizvodnju piva po odredbama njemačkog Zakona o čistoći Reinheitsgebota iz 1516. godine. No, iako su svi mediji stalno bili puni priča o ovoj pivovari, iz tih silnih priloga malošto ćete doznati. Velebitsko pivo ima članak i na Wikipediji, profil na facebooku ima i Velebitsko pivo i kasačko, koje se nedavno tu kuha kao prvo kasačko pivo u Europi.
Sada se pojavio opsežan tekst na web stranici Slobodnalika.com, ali ni nakon njega neće biti puno pametniji, jer ona glasi ovako:
 
DONJE PAZARIŠTE – Kontroverzni povratnik iz Njemačke Karlo Starčević (56) koji se početkom Domovinskog rata vratio i aktivno uključio u obranu voljene Hrvatske, po završetku rata oslobođenoj i devastiranoj Hrvatskoj htio je pomoći na najbolji mogući način - ulaganjem svoje ušteđevine u biznis.
Nije slučajno što smo naglasili kontroverzni jer zaista ono što je proživio jedan od najuspješnijih ličko-senjskih poduzetnika spada u antologiju hrvatskih gluposti koje su radili u vrijeme stvaranja demokracije mnogi naši političari. S podsmjehom i prijezirom, puni sebe, najodgovorniji u županiji slušali su i gledali Karla prije 13 godina kad je u uvodnoj riječi, na početku radova na izgradnji jedne moderne i prepoznatljive pivovare, isticao da neće imati mira dok mu firma ne ostvari dohodak da može s porezom od milijun kuna godišnje pomoći državi.
Jer, tako se najbolje voli Hrvatska, tvrdio je Starčević. Bile su to riječi čovjeka i domoljuba koji je iz siromašne Like poput mnogih drugih otišao trbuhom za kruhom u svijet neizvjesnosti. Radišan i marljiv ubrzo se snašao u poslu u jednoj njemačkoj tvrtki i nakon nepunih 15 godina odlučio osnovati Projektni ured za procesnu tehniku i automatiku postrojenja, koji je uspješno vodio sve do povratka u Hrvatsku. Upoznao je tehnologiju i proces proizvodnje piva i svoje znanje i sposobnost odlučio kapitalizirati u svojoj Domovini po završetku rata.
Ušteđevinom od 2,5 milijuna njemačkih maraka i teškom mukom isposlovanog kredita od 400.000 DEM uspio je na djedovini u povijesnom mjestu Pazarištu izgraditi pogone i poslovne prostorije i 1997. pokrenuti proizvodnju piva. Uz pomoć poznatog tehnologa i osobnog prijatelja iz Češke usvojena je tehnologija i ostvarena već tada prepoznatljiva  kvaliteta.
Na svjetskim sajmovima «pljuštale» su pohvale i priznanja, pa je 2003. Velebitsko pivo na sajmu piva u Oxfordu ocjenjeno kao drugo po kvaliteti tek iza jedne njemačke pivovare. Novo priznanje stiglo je iz postojbine piva u Bavarskoj, gdje su se posebno zainteresirali za čistoću piva prema kojoj se Velebitsko pivo može mjeriti sa njihovim tradiconalnim iz 1516. godine. Kvaliteta piva se povećala nakon suradnje s poznatom plzenskom pivovarom čiji su tehnolozi pomogli Starčeviću da se svrsta među prve svjetske pivare. Jedan od razloga zdrave ličke pive je zasigurno i čista lička voda.
Nakon fotografiranja novoizgrađenih proizvodnih i stambenih prostora i unutrašnjih postrojenja, u koje pivovara Ličanka ulaže više od 7,5 milijuna EUR-a, dugo nam je trebalo čekati da se skoncentriramo na razgovor s Karlom jer uvijek netko od zaposlenika i graditelja pogona dolazi po upute i savjete.
Dolaze i prijatelji i rodbina, a kako ističe gradi  pivovaru ne samo za proizvodnju piva, nego i za okupljanje ljudi. Pošto je Pazarište selo u kojem nema kuće iz koje netko ne živi u inozemstvu, Karlo veli da dio prostora radi i za njih, kako bi oni koji posjećuju svoj zavičaj, a nemaju primjeren smještaj imali gdje odsjesti. Isto tako se nada da će poneki mlađi dobiti volju da se jednog dana vrate i tu zaposle, pa bi im mogli osigurati zaposlenje i stanovanje.
Desna ruka u vođenju poslova svakako mu je supruga Mandica (47), oko koje se vrti sve od komercijale i isporuka do financija i vođenja brige o standardu djelatnika. U višegodišnjem braku dobili su tri kćerke od kojih je Katarina (24) na studiju novinarstva, Antonija (21) studira agronomiju – prehrambeni smjer, pa se od nje očekuje najviše za budućnost pivovare, a najmlađa Marija (16) pohađa gimnaziju.
Za svega nekoliko godina o Velebitskom pivu brujala je cijela Hrvatska. Kapaciteti su ubrzo postali premali od početne proizvodnje 60.000 piva na godinu, do ove godine kada se očekuje rekord od milijun litara. Razgovarati o potrebi nekog jačeg marketinga i menagmenta nije bilo potrebno, jer je činjenica da su svi kapaciteti proizvodnje uvijek bili prodani.
Još jedan dokaz da kvaliteta prodaje proizvod. Najveći problem u tih prvih najproduktivnijih 12 godina bio je mali kapacitet punionice i nedostatak radne snage.
Izgradnjom nove punionice kapacitet proizvodnje bi se povećao čak do 20 puta, što znači da bi se godišnje proizvodilo 15 do 20 milijuna litara Velebitskog piva. Na taj način podmirilo bi se hrvatsko tržište, od kojeg samo na Zagreb otpada 80 posto, ističe pivar Karlo.
Nova punionica i skladišni prostor su već izgrađeni, strojevi se montiraju, pa se očekuje da će
redovna proizvodnja s povećanim kapacitetima krenuti krajem listopada. Iznad pogona izgrađen je i stambeni prostor za djelatnike i goste, a u jednom dijelu za obitelj. Iduće godine u planu je izgradnja pristupne ceste iza proizvodne i stambene zgrade.
Zanimljiva je financijska konstrukcija novih investicija u kojoj osim što Karlo sudjeluje s oko 50 posto u radu, materijalu i financijama, velik dio će mu pomoći njegovi prijatelji i poslovni partneri koje je zadužio svojim nekadašnjim odnosom, angažmanom i suradnjom. Kolege iz bivše firme iz Njemačke pomogli su stručno i financijski, a bivši poslovni partneri iz Munchena daju mi potrebnu sumu novca na korištenje u novom investicijskom zahvatu.
Pivovara Ličanka zapošljava 14 djelatnika od kojih su čak petorica Hrvata iz srednje Bosne. O njima poslodavac Karlo ima najpohvalnije mišljenje i tvrdi da su to mirni, časni i pošteni ljudi koji su došli savjesno raditi, što sa domaćim ljudima nije slučaj jer im  nedostaje želja za radom i stvaranjem. Nakon proširenja pogonskih prostorija, poboljšanja  tehnologije i uvođenjem druge smjene zaposlit ću 7 do 8 novih djelatnika, ističe Karlo.
S novim postrojenjima znatno će se uštedjeti i na energiji (cca 40%), što će doprinijeti i većem financijskom uspjehu. Mislim da će naša firma za nekoliko godina postati jedna od najuspješnijih i najzdravijih u Republici Hrvatskoj, rekao nam je ambiciozni Karlo.
Mi nismo megalomani, često ističe, mi smo okupili momčad koja jamči uspjeh. Već sada smo postali najbolje i najveće platiše poreza u Ličko-senjskoj županiji, ističe i dodaje da se nada da će se to jednog dana znati cijeniti.
Vlasnik Ličanke je posebno ponosan na kvalitetu svog proizvoda za koju kaže da su potrošači sami prepoznali da je to prirodni produkt, a kako i ne bi kada nabavlja najkva- litetniju sirovinu zasad iz inozemstva, a uskoro se nada da će i domaći ljudi shvatiti svoj interes i šansu i ići na proivodnju domaćeg ječma. Za potrebe pivovare u Donjem Pazarištu potrebno je zasijati preko 500 hektara ječma, ali je trenutno to nemoguće u Ličko-senjskoj županiji.                       
Pivovara Ličanka je zasigurno jedna od rijetkih koje ne muči problem likvidnosti. Naime, do 2006. taj problem je ugrozio poslovanje, ali je Karlo Starčević s nekoliko efikasnih mjera uveliko popravio likvidnost i došao u situaciju da taj problem više ne postoji.
Napravio je selekciju kupaca i robu isporučuje samo provjerenim i pravim kupcima. Potez kojeg bi se rijetko tko u poslovnom svijetu odlučio povući je otpis dugova u iznosu čak 10 milijuna kuna.
Da toga nije bilo, ne bismo mogli opstati, govori Karlo.   
Na primjedbu da je prisutan problem nabave Velebitske pive na području Like kod domaćih trgovaca, odgovorio je da mu je žao što nisu mogli podmiriti domaće  potrebe, ali uglavnom iz razloga što su imali moralne obveze prema ljudima iz Zagreba i u drugim većim mjestima kojima mogu zahvaliti svoj opstanak. Stvorene su oaze i prodajni punktovi u Zadru, Šibeniku i Rijeci. Za nekoliko mjeseci neće biti više problema s Velebitskim pivom ni u Ličko-senjskoj županiji, tvrdi Karlo.
Jednu od najgorih epizoda iz svog života, Karlo je naveo pljačku koju su izvršili (ne)poznati počinitelji za uskrsne blagdane u vrijeme dok je s obitelji bio u crkvi. Provaljeno mu je u prostorije devastiran ormar i razbijena kasa u kojoj je bilo 1,500.000 EUR-a i 1,200.000 kn.
Kriminalistički policajci su izjavili da znaju tko je to učinio, ali da ne mogu  to reći. Bacilo me je to pol godine unazad, ali eto prebrodio sam i to zahvaljujući opet prijateljima iz inozemstva kojima sam i ja nekad pomogao da postanu veliki. Najsvjetlije u svemu tome je što su mi ljudi nudili pomoć i čak tražili broj žiro računa na koji bi mi uplatili novac.  
Da se oko Karla Starčevića i njegove pivovare sve vrti u malom povijesnom mjestu Pazarištu najbolje govori niz udruga i kulturnih događanja koje su pokrenuli poduzetni supružnici Mandica i Karlo. Prije dvije godine osnovano je Dragovoljno vatrogasno društvo koje već sada broji 65 članova. Profesionalnih ih je 17, a u slučaju potrebe 20 ih je spremno da u roku od 15 minuta dođu na intervenciju.
U Pazarištu djeluju kulturno-umjetničko društvo, nogometni klub i crkveni zbor, a najveći problemi amaterskih udruga je pitanje prostora koje će biti riješeno u skoroj budućnosti u okviru Župnog pastoralnog centra. Tako će centar imati uz prostorije župnog ureda i stana, knjižnicu i veliku dvoranu sa150 sjedećih mjesta u kojima će za svoje aktivnosti naći prostor i stariji i mladi žitelji.
Radi svoje otvorenosti Karlo Starčević, ni u prošlom sustavu, ni u novom, nije bio omiljen među aktualnim političarima na vlasti. U prošlom sustavu je 42 puta bio u zatvoru, pretežito zbog svojih političkih svjetonazora i isticanja hrvatstva. Prije početka Domovinskog rata jasno se odredio za slobodnu Hrvatsku, a jedan je od najzaslužnijih, kako sam ističe, za izbor Franje Tuđmana za predsjednika države. Zbog povjerenja u desnu opciju ušao je u stranku prava, postavljen na čelo stranke na području Gospića, ali je zapao u nemilost kod predsjednika stranke Đapića koji ga je smijenio. Zlobnici tvrde da je i pivovari bolje krenulo kada se «ostavio» politike.
Među gospićkim političarima je također bio u nemilosti, još od vremena župana Frkovića. Za
utjehu Karlo ističe opravdanje: Oprostiti mi ne mogu jer sam uspješan i okupljam ljude oko sebe.     
 
Pročitajte tekst u izvornom okruženju.
 
 

Komentari

Komentiranje je privremeno isključeno!


27.10.2009. 20:43:33
Milan

sve je to ok, ali čini mi se da je velebitsko sve lošije kako se povećava proizvodnja....dosta često ga pijem već godinama, i nikada nije bilo slabije nego ove godine...a i od drugih čujem da im ne odgovara kao prije
27.10.2009. 22:15:43
Admin

Nažalost, to obično ide jedno s drugim.
No, ne mogu suditi o konkretnom slučaju, jer Velebitsko mi je (uglavnom) nedostupno... ali imam u frižideru jedno Kasačko, pa ću ga baš probati.
28.10.2009. 15:36:40
Pero Vragec

Crno mi je i dalje predobro sa svojim karakterističnim okusom.Pijem ga obično preko zime tako da mu polako dolazi sezona.
Svijetlo je moram priznati u zadnje vrijeme samo prosiječno.Pamtim puno bolje dane...
30.10.2009. 17:22:00
Igor

Vidiš, meni je još uvijek dobro. Bilo je, doduše, odlično. Ali, opet, radije biram njega.
5.12.2009. 12:16:05
Franjo

Sve pohvale vlasniku pivovare. U novom pogonu sam radio izolaciju i oduševljen sam tim ljudima. Velebitsko sam probao prvi put u životu i mogu reči da se Ožujsko,Karlovačko,Pan i ostali neka sakriju! ODLIČNO pivo!