Pjenušave vedute

U rubrici «Pjenušave vedute» objavljivat ćemo eseje iz knjige «Pjenušave vedute – priče o pivu» daruvarskog novinara i uednika ovog portala Mate Pejića.Većina eseja, pjenušavih veduta, objavljena je u dva serijala pivskih emisija Radio Bjelovara (danas BBR) između 1995. i 1997 godine, u rubrici Daruvarske vedute garnirane pivskom pjenom te u rubrici Pijem pivo - to je moje piće, dižem krigle – razvijam mišiće emisije Radio Daruvara Petkom uz radio i pivo (2000./2001.). Tu su i tekstovi objavljeni u daruvarskim listovima Boom, Jednota i Aquae Balissae, u Pakračkom listu, Virovitičkoj Pusi i osječkom strip magazinu Kvadrat te nekoliko eseja prvi put objavljenih u knjizi.

Prošle srijede postavili smo posljednju priču iz knjige Pjenušave vedute našeg urednika Mate Pejića. Sada je u ovoj kategoriji ukupno 59 priča iz te i iz Knjige Sve bilo je muzika, u kojoj su objavljeni prvi ogledi o pivu istog autora. Zaključujući ovaj serijal još vas upoznajemo s promocijom knjige i njenim odjecima u medijima.

Pivo sam prvi put pio u četrnaestoj godini, a bilo je to u sjevernoj Engleskoj, gdje sam išao u srednju školu. Dospio sam u društvo u kom su dječaci počinjali pušiti, i uopće tražiti različite načine da izgledaju muževnije. Cigarete mi nisu prijale, pa sam pokušao s pivom, a ono mi se dopalo, i to veoma. Tako govori Michael Jackson, lovac na pivo, svjetski autoritet za napitke od ječmenog slada, dodajući još kako je ubrzo napustio školu i otišao u lokalne novine za urednika početnika.

Jedna engleska pučka kaže Tko kupuje zemlju, kupuje i mnogo kamenja, tko kupuje meso, kupuje i mnogo kostiju, tko kupuje jaja, kupuje i mnogo ljusaka; ali tko kupuje pivo, taj kupuje samo pivo, a jedna druga: Dobro pivo je meso, piće i odjeća. No, iako u tim, pa i u nekoliko drugih mudrih izreka i poslovica, pivo dobro prolazi, u većini ostalih ono dobiva negativne osobine, a redovito gubi u srazu s vinom, kako nagovještava i ova slovačka: Pijan od vina leti na bok, pijan od piva na leđa, a pijan od rakije – na nos.

O tome da i vlastodršci imaju „rasteretne manevre“, svjedoči i izreka o mjestu na koje i car ide pješke, no stoljećima o čučanju i stenjanju nije u povijesti ostavljano nikakvog traga. Junaci i drugi likovi, kako u literaturi, slikarstvu i glazbi, tako i u počecima mlađih umjetnosti i medija, ne štucaju i ne podriguju, ne puštaju vjetrove, i ne pate od zubobolje, a kašlju samo ako treba pokazati da imaju sušicu.

Daruvarčani ponovno hodaju pogleda uprtoga u nebo. Ne samo oni, ali oni posebno. Vape za tekućom manom. Za božjim darom u vidu curka, romora, škropota, a najbolje - pljuska. Ne samo da su biljke kržljave, stabljike rahitične, lišće sasušeno, nego još i više zato, što česme sve manje grgoću i bukare klokoću, što se u cijevima batrgaju vodeni rudimenti, a u pipama legu pauci.

'Živjeti se ne mora, piti pivo se mora' – to možda zvuči kao drska i prepotentna prilagodba famozne usudbene moreplovačke maksime navigare necesse est, no ustvari je to samo ekvivalent mnoštva konkretnih podataka, pretočen u duhovitu parafrazu, što zorno svjedoči o mogućoj masovnoj zabludi, odnosno o tome da najvažnija sporedna stvar na svijetu možda ipak nije nogomet.

Karikatura mamurnog i razdraganog pivopije uz tekst Preživio sam Oktoberfest, koja je već godinama jedan od najomiljenijih motiva na majicama, što ih iz Münchena, kao suvenire, odnose posjetitelji najveće pivske fešte na svijetu, ove se godine doimala zloguko i pomalo neukusno. Tako je one tjeskobne jeseni 2001. o n ajvećoj pivskoj fešti na svijetu izvjestila Jednota, daruvarski tjednik na češkom jeziku.

Znali su ga stari Sumerani i Babilonci, kuhali Egipćani i Grci, hvalio ga Ksenofon, točili Kinezi i Tibetanci, tamanili Germani. Uvijek je to bilo obljubljeno i jeftino narodno piće, premda su Gali uz pučku kormu proizvodili i nobl-verziju s medenom vodom, za gospodske salone. Riječ je o pivu, tom gorkasto-slatkasto-kiselkastom napitku od hmelja i ječmenog slada, u čijoj se zlatastoj bistrini zrcali povijest epoha, i na čijoj su postojanoj pjeni sazdane stereotipije o čitavim nacijama.

Što je to – dolazi iz pivovare, ima oko pet posto alkohola i gasi žeđ, pita austrijski Standard bier, odmah pretpostavljajući da su svi možebitni odgovori pogrešni, jer protivno zdravoj logici i općem uvjerenju, nije riječ o pivu. Engleska pivovara Bass na tržište je plasirala novi štos – Hooper' s Hooch i Two Dogs – limunade s dodatkom alkohola, čija je veza s pivom, osim mjesta proizvodnje, još i to što su namijenjene mladoj populaciji, potencijalnim kandidatima za pivopije.

Prošlo je punih sedam ili osam milenija otkako čovjeku „usta hladi, srce sladi, a iz džepa pare vadi“, rasprostirući se uzduž i poprijeko globusa, osvajajući i one krajeve, kojima priroda nije namijenila mjesto u pivarskoj nomenklaturi; prošlo je bezmalo čitavo tisućljeće od ustroja pivovara, koje i danas u neprekinutom nizu kuhaju dragocjenu tekućinu, pet stotina godina od zakonskog reguliranja čistoće proizvodnje, i stotinu od otkrića postupka dugotrajnog čuvanja te pokvarljive namirnice.