Pivo svetog Nikole

Vrste piva   |   Mato Pejić   |   06.12.2009.     8044

Pivo svetog Nikole
Danas je Nikolinje, blagdan svetog Nikole, sveca posvuda poznatog i omiljenog, jer njegovo ime asocira na dobrotu, darežljivost i širokogrudnost. Štuju ga i ljubitelji pivskih specijaliteta, ne samo zato što je Nikola jedan od pivskih patrona, nego i stoga što se njegovim imenom zove jedno od najjačih piva na svijetu. Bilo bi lijepo njime nazdraviti dobrom svecu, ali to će si moći priuštiti samo rijetki, jer je to pivo, da ostanemo kod nebeske nomenklature, skupo kao svetog Petra kajgana.
Riječ je o pivu Samichlaus, koje proizvodi pivovara Eggenberg iz austrijskog mjesta Vochsdorfa. Nju pak ne treba miješati s istoimenom pivovarom iz Češkog Krumlova, fantastičnog grada-spomenika, s Unescovog popisa zaštićene baštine, i to je samo početak dugačkog niza kurioznih fakata iz kratke, ali burne povijesti ovog piva. Zapravo, Samichlaus ne potječe iz te pivovare, pa čak ni iz te države; početak priče o ovom nesvakidašnjem zlatnom soku vodi nas u godinu 1836. i u Švicarsku, u mjesto Feldbach u općini Kombrechtikon. Dobrostojeći sin lokalnog mlinara Hans Heinrich Hürlimann osnovao je obiteljsku pivovaru, nazvavši je, dakako, svojim imenom. Njegov sin Albert, koji je pivarski zanat izučio u Bavarskoj, preselio je 1866. godine pivovaru na područje tadašnje općine Enge kod Züricha. Pivovara je izgrađena na seoskom imanju Kod kamenog stola, na koje danas podsjeća ulica nazvana Steinentischstrasse. Pivo se počelo kuhati već godinu dana kasnije, a zahvaljujući potpunoj novotariji – stroju za proizvodnju leda, mogla je krenuti masovna produkcija, pa već 1880. godine Hürlimann postaje najveća švicarska pivovara, koja je s lakoćom uklanjala male konkurentske pivovare, kupujući ih i integrirajući u svoje poduzeće. Tako je 1921. godine završila i druga najveća züriška pivovara Ütliberg. Švicarska je kroz povijest imala veoma specifičnu situaciju, da proizvođači piva nisu morali strepjeti od strane konkurencije. Naime, sredinom tridesetih godina prošlog stoljeća tamošnji pivski kartel tako se etablirao da je mogao utjecati na podjelu područja među pivovarama i strogo zabraniti uvoz piva, koje nije imalo nikakve šanse prodrijeti na njihovo tržište. To podsjeća na srednjevjekovno pravo varenja, kojim su carevi davali gradovima ne samo pravo da kuhaju svoje pivo, nego i da ga brane od konkurencije piva iz drugih gradova. U Švicarskoj se utjecaj kartela zadržao jako dugo, pa je još krajem osamdesetih godina udio stranog piva na tržištu iznosio samo jedan posto. Situacija se promijenila tek početkom devedesetih godina, kada su Danci teškom mukom slomili moć pivskog kartela i dramatično prodrmali tamošnje tržište piva, a to je opet rezultiralo okupljanjem i okrupnjivanjem domaćih proizvođača piva, koji su udruživanjem smanjivali troškove i tako odolijevali konkurenciji.
Švicarska industrija piva ima još jednu posebnost, koja možda također nije daleko od samodovoljnosti tog pivskog svijeta za sebe. Ona otkriva i jednu neobičnu crtu tamošnjeg puka, koja ruši stereotipiju o Švicarcima kao konzervativnim i tradiciji čvrsto naklonjenim ljudima. Razvili su naime, cijelu paletu piva temeljenih na lokalnim starim pučkim običajima i vjerovanjima. Baš u pivovari Hürlimann kuhao se Hexen Bräu (Vještičje pivo), veoma fino, ukusno čokoladno pivo s 5,4 posto alkohola, a sladovina za taj napitak varila se samo u noćnoj smjeni i to jedino u noći punog mjeseca, dakle otprilike jednom mjesečno. Na isti način pripravlja se i Vollmondbier (Pivo punog mjeseca) u obiteljskoj pivovari Locher u Appenzellu kod St Gallena. Pivari tvrde da zbog naročitog utjecaja mjeseca na tekućinu na Zemlji tako skuhano pivo mnogo brže fermentira. Kuha se u konzervativnoj Švicarskoj i Appenzeller Hanfblütte, pivo od konoplje, no ono najbolje tek slijedi: godine 1980. plasirala je pivovara Hürlimann najneobičnije od svih pivskih specijaliteta – pivo Samichlaus, nazvano po svetom Nikoli, ranoprosinačkom svecu poznatom kao darivatelju djece, koji zapravo svoju darovateljsku turneju proteže na cijeli prosinac, jer zapravo Santa Klaus, kojeg negdje zovu Djed Mraz, a drugdje Djed Božićnjak, potječe od svetog Nikole. Dakle, pivo Samichlaus kuha se samo jednom godišnje i to samo jedan dan, 6. prosinca na blagdan svetog Nikole, ali nakon fermentacije ne ide na tržište, nego leži u podrumu čitavu godinu i u pivnice i dućane ide slijedeće godine, dakako, baš na Nikolinje. Tim pivom Hürlimann je rječito potvrdio svoja nastojanja da kvaliteta bude u prvom planu njihova poslovanja, a osim toga dobili su pivo koje je s 14 posto alkohola bilo najjače pivo na svijetu i kao takvo ušlo i u famoznu Guinnessovu knjigu rekorda.
Brian Glover u svojoj Svjetskoj enciklopediji piva kaže da su napravili „crvenkasto-smeđe pivo, koje svojom visoko-alkoholnom mješavinom konjaka i sredstva protiv kašlja predstavlja nježni napitak za pijuckanje i užitak prije odlaska na spavanje. Knjiga rekorda i fama koja od prvog koraka prati ovo pivo donijeli su mu svjetsku slavu. Preko noći to je pivo postalo predmet želje pivskih sladokusaca i snobova, pa se sve što se ponudi tržištu razgrabi u tren oka, bez obzira na paprene cijene. Stoga je sve nemalo iznenadila odluka uprave pivovare da 1997. godine prekine s proizvodnjom ovog piva.
Zapravo, turbulentne promjene u pivovari Hürlimann počele su još 1984., kada joj je pošlo za rukom otarasiti se opake konkurencije u vidu pivovare Löwenbräu Zürich AG, kupivši i preuzevši tu susjednu pivovaru. Pet godina kasnije poduzeće se transformira u Holding, a obitelj Hürlimann se povlači iz posla. Godine 1996. ulazi u sastav holdinga Feldschlösschen, najvećeg konkurenta na švicarskom tržištu, i najvećeg tamošnjeg proizvođača piva, koje je danas u vlasništvu danskog koncerna Carlsberg. Godinu dana kasnije, 1997., gasi se proizvodnja u pivovari Zürich Enge. Tim činom ukinuta je i marka Samichlaus, kojoj se ova pivovara više nikad nije vratila. Danas proizvodi samo tri marke – Hammer, Lager i Sternbräu, odreda obična svijetla piva donjeg vrenja. Jedna od posebnosti pivovare Hürlimann bilo je korištenje mineralne vode u procesu proizvodnje piva. Godine 1976. otkriveno je izdašno vrelo, veoma bogato mineralnim tvarima, pa je posao proširen i na plasman mineralne vode Aqui. Danas nekadašnja pivovara u četvrti Zürich Enge nema nikakve veze s pivom. Sada se taj kvart zove Hürlimann Areal u okviru koje su termalne kupke, stanovi i uredski prostori.
Unatoč odluci pivovare Hürlimann da napusti taj brend, Samichlaus nije dugo čekao na početak novog života. Samo tri godine kasnije, austrijska pivovara Eggenberg iz Vochsdorfa, nedaleko od Linza, uspjela je otkupiti pravo na korištenje izvornog recepta i na Nikolinje je opet počelo kuhanje ovog jedinstvenog piva. Pivovara Schloss Eggenberg obiteljska je pivovara, koju već više od 200 godina vodi obitelj Forstinger-Stöhr, a od godine 1981. poslovima ravna dr Karl Stöhr. Inače, dvorac Eggenberg prvi se put u povijesti spominje 971. godine, a od 14 stoljeća u njemu se kuha pivo isključivo za potrebe okolnog pučanstva. Još 1681. počinju ovdje kuhati pivske specijalitete i po tome je ova pivovara danas jedna od vodećih u Europi. Od 160 tisuća hektolitara, koliko se godišnje skuha, velika količina završava u izvozu, a njihova piva rado piju i u Aziji, Australiji i Americi. U asortimanu je dakako i nekoliko klasičnih lagera, ali ono što ovu pivovaru izdvaja od ostalih su piva poput Classic Märzena, Gold Speciala, Festbocka, ili Urbocka, koje s 23 posto slada i uz poseban postupak ide tragom Samichlausa. Zanimljivo je da su još jedno pivo naslijedili od švicarskog Hürlimanna, po čijoj licenci se proizvodi i bezalkoholni Libero. Nessie zovu whiskeyjem među pivima, Spirit of Hanf sadržava konoplju, Tiki je pivska mješavina sa sokom, a Bockbierbrand žestica na bazi piva.
Samichlaus je deklariran kao svijetlo pivo, u ocjenjivanju portala Beer Advocate kažu da je to doppelbock, a zapravo se prema njegovu izgledu i okusu ne bi reklo da je išta od toga ročno. S četrnaest posto alkohola daleko nadmašuje obje kategorije. Naoko je jako karbonizirano, ali ni to nije istina. Pjena nije baš postojana. Okus je voćni, vuče na maline, slatkasto po karamelu. Odlično paše uz desert. Ovoga se piva proizvodi samo 900 velikih boca od dvije i tri litre, od čega velika većina završi u Japanu i Americi, a svega dvjestotinjak boca u europskim zemljama. Dvadesetak boca dobiva i Neven Pufnik u zagrebačkom Beer shopu, koji kaže da to pivo odlično ide i da ga ne kupuju snobovi, nego istinski ljubitelji i znalci piva, veoma često i kao vrijedan i originalan poklon. I sada u Beer shopu možete kupiti ovu dragocjenost, a dvolitrena boca „berbe“ 2004. košta – pazite sad – 950 kuna. Prijatelj koji živi u Češkoj mi javlja da tamo boca od tri litre, luksuzno pakirana s prekrasnom čašom na dar stoji „samo“ 1290 čeških kruna, odnosno oko 400 kuna. No to je godište 2008. Samichlaus dolazi na tržište i u bocama od 0,33 litre, kojega se proizvede šest tisuća sanduka po 24 boce, i one su dostupne i običnim smrtnicima – stoje 28 kuna.
Danas Samichlaus više nije najjače pivo na svijetu, već samo jedno od najjačih.
Kulmbacher se u bitku uključio s pivom EKU 28, a onda je američka pivovara Boston Beer Company lansirala pivo Samuel Adams Utopias koje ima nevjerojatnih 24,5 posto alkohola. Slijedio je odgovor iz Njemačke, iz pivovare Mühlfelder Brauhaus iz mjesta Herrsching am Ammersee u Bavarskoj, čiji je majstor pivar Harald Schneider skuhao pivo s 25,4 posto alkohola. Bilo je to prije četiri godine. A lani je pivovara Südstern iz Berlina ciljano oborila svjetski rekord, skuhavši pivo s čak 27,6 posto alkohola. No, po zakonskim odredbama, to se piće ubraja u žestice, a i inače je prije riječ o pivskom likeru, nego o pivu. A najnovija vijest kaže da je britanski Brew Dog otišao još korak dalje, možda čak i predaleko, skuhavši pivo Tactical Nuclear Penguin s nevjerojatnih 32 posto alkohola.
Ali, vratimo se mi svetom Nikoli. Zašto je baš Nikola izabran za sveca na čiji će se blagdan kuhati ovaj specijalitet? Zapravo je to posve logično. Naime, specijalna piva u pravilu se kuhaju prigodno, o praznicima, pa se čitava ta pivska kategorija i zove blagdanskim pivima. Posebno su pak česta božićno-novogodišnja, odnosno zimska piva, koja se kuhaju od zlatnih, srednjevjekovnih vremena samostanskog piva, kada su fratri naročitu pozornost posvećivali onom što će skuhati za radosne dane iščekivanja Isusova rođenja. Sveti Nikola je zapravo idealan, jer se slavi na početku prosinca, dakle upravo u vrijeme kada počinje (podugačka) sezona blagdanskog darivanja. Osim toga, sveti Nikola je jedan od mnogih pivskih patrona, zaštitnik proizvođača piva. Ujedno, to je svetac, koji svojom zaštitom pokriva valjda najveći spektar područja. Nikola štiti od tamnice, od razbojnika i pljačke. Patron je apotekara, parfumerija, pekara, bačvara, brodara, mornara, trgovaca vinom, veletrgovaca, čizmara, putnika, nevjesta, mladoženja, mladenaca, mladića, djece, talaca, lučkih radnika, travara, ribiča, sudaca, djevica, starih cura, pokajnika, crkvenjaka, sirotinje, prosjaka, hodočasnika, zatvorenika, moreplovaca, učenjaka, vodenjaka, školske djece, studenata, čistača cipela, Američke grko-katoličke crkve i Pariškog sveučilišta, otoka Sicilije i mnogih gradova širom svijeta.
 
Sveti Nikola je bio biskup u Miri u Liciji, sudjelovao je 325. godine na Prvom ekumenskom saboru u Nikeji. Prema narodnom vjerovanju, činio je čudesa, među ostalim utišao oluju na moru, pa su ga stoga za svoga zaštitnika odabrali mnogi koji jedu „kruh sa sedam kora“. Svojim blagoslovom ozdravio je dijete, pa otuda i njegov glas zaštitnika djece. Umro je 6. prosinca, pa je zato njegov spomen-dan smješten na taj datum. Najpoznatija legenda iz Nikolina života je ona o njegovu susjedu, koji je osiromašio, pa nije mogao opremiti za udaju svoje tri kćeri. Nikola je krišom u prozor stavio u prozor zamotuljak sa zlatnicima, pa je ovaj mogao osigurati miraz za prvu kćer, a onda je to ponovio još jednom. Otac djevojaka htio je po svaku cijenu doznati tko je tajanstveni darovatelj, pa mu je postavio zasjedu, pošto je računao da će dati novac i za treću kćer. Nikola je otkrio da ga otac djevojaka čeka, pa se domislio, popeo se na krov i zlatnike ubacio kroz dimnjak. Kako su se na ognjištu sušile čarape, dukati su pali u čarape, pa otuda dolazi običaj da se za darove svetog Nikole pripremaju čarape, i vjerovanje da on darove spušta kroz dimnjak.
Iako je blagdan svetog Nikole 6. prosinca, on je zapravo aktivan sve do kraja godine, neumorno obilazi dobru djecu i dijeli darove. Naime, sve dobroćudne bradonje, koje tijekom prosinca daruju djecu su ustvari sveti Nikola. U Švicarskoj i Austriji ga zovu Samichlaus, u Njemačkoj Nikolaus, u Češkoj Mikulaš, u Americi i drugdje Santa Claus, a pojavljuje se i pod imenima Baba Chaghaloo, Father Christmas, Joulupukki, Kanakaloka, Kris Kingle, Piere Noel, Papa Noël, Weihnachtsmann, Djed Božićnjak, Djed Mraz…
Svi oni dakle o Božiću, pa i o-ho-hoo prije, razveseljavaju ne samo djecu, nego i pivopije. I ruše stereotipiju o pivu kao sezonskom piću koje ljeti gasi žeđ, te potvrđuju da se pivo pije i zimi, i to ne makar kakvo pivo, nego prave poslastice za istinske ljubitelje zlatnog soka.
 
 

Komentari


Digg   StumbleUpon   Facebook   Del.icio.us   Croportal   Ispiši   Preporuči

     

ArhivIzreke o pivu

Pijem. Piješ. Pije. Rekoh. Točka.
Latinska

Nacrtaj mi krigl

Hermann - Ubili su Divljeg Billa (str 45)
Hermann - Ubili su Divljeg Billa (str 45)

Pivnica.net na Facebooku



Montažne i drvene kuće



Najnovije iz kategorije Vrste piva