Digg   StumbleUpon   Facebook   Del.icio.us   Croportal       Ispiši   Preporuči

Pivo i ja

Moje pivsko iskustvo   |   Kruno Lokotar   |   18.06.2009.

Pivo i ja
Legenda kaže da se najviše Daruvaraca prijavilo u HV u ono rano jutro koje je svanulo nakon noći u kojoj je u minobacačkom napadu više puta pogođena pivovara. Do tada se već poodavno nije moglo ići u okolne šume, no miroljubivo gradsko stanovništvo to nije shvatilo kao preveliku štetu. Zaposjednuta su bila i sva izletišta u okolici, što je već mnoge iziritiralo, jer nema do roštilja u prirodi, pokraj hladne rijeke Toplice u kojoj se sidre gajbe piva.
Onda su mine počele padati na grad – e, tu je već mnogima prekipjelo. Ali, napasti pivovaru… ta drskost je zasluživala radikalan odgovor – odmah, čim se razdani.
Daruvar je najmanji grad u Hrvatskoj s vlastitom pivovarom, koja ekskluzivno proizvodi stogodišnji brend pa nije čudo što je ta pivovara – ili pivara kako, kontaminirani češkim, Daruvarci znaju reći – puno više od pivovare, spomenik kulturne kategorije prvog reda. Sa Staročeškim pivom u ruci u situaciji ste čudesa; možete 'kupiti hrvatsko, a piti češko', dakle utopijsko-europsko. Otkad se pamti, a ne zaboravimo da je Staročeško 'tako staro, a tako dobro' – zlobnik će reći kao vino – od Austro-Ugarske do Hrvatske, od kapitalizma, preko socijalizma do, opet kapitalizma, pivovara je čvrst ekonomski oslonac, a pivo – psihološki.
Nije ni slučajno što je ta pivovara smještena pokraj pravoslavne, a preko puta katoličke crkve. Vidim tu zonu – dvije najposjećenije crkve i pivovaru – smještenu u najužem centru, kao zonu onostranog, kao zonu u kojoj smrt nije strašna, a pivovaru kao vezivni element između dvije zajednice s jednim pivom, jer neporeciva je uloga alkohola u ekstatičkom, a ekstatičkog u mističnom, mističnog pak u religijskom. Jest da Biblija daje prednost vinu, jest da u Daruvaru zori i glasoviti Daruvarski rizling, odnedavna graševina, ali pivo se, čini mi se, možda i zbog brojnosti češkog stanovništva, više pilo. Dakako, u takvoj kalkulaciji potrošnje ne treba zaboraviti ni na konkurenciju proizvoda mnogih kućnih destilerija u tom kraju bogatom šljivama, jabukama, kruškama i vinovom lozom. Ali pivo se više pilo, ljeti i zimi, kod kuće, u gostima i na neutralnom terenu, za žeđ, raspoloženje, utjehu i gušt…
Daruvarska pivovara 1987. Snimio Toni Hnojčik
 
Odrastati u takvom gradu, značilo je sretati uvijek iste kalendare na zidovima u različitim kućama, one s lokalnim prirodnim ljepotama ili vedutama, oko Nove godine paliti cigarete na vlas istim upaljačem (pogodite s čijim logom) i gasiti ih u pepeljarama iz čijeg se smrdljivog sadržaja često probijala stabljika hmelja, nadati se da ćeš preko ljeta povući kakvu dobru vezu pa postati sezonac u pivovari – ne bi li se skupilo 'za na more' – biti prezren ukoliko od etikete Staročeškog piva nisi u stanju vještim preslagivanjem složiti 'očeš kost' i tutnuti to curi pred facu. Tamo odrastati znači pavlovljevski prezrivo frktati na sve druge vrste piva, a već tijekom osnovne škole, u sklopu školskog posjeta tvornici, kako bi se učenici zbližili s radnicima, kušati pivo u raznim proizvodnim fazama, i čudom se čuditi kako je u svakoj potpuno drugačijeg okusa. Zanimljivo iskustvo, vjerujte.
Odrastati u Daruvaru znači noću, kada mlado biće luta i traži način da zauzda nemire, odjednom zastati opčinjen, dići glavu prema nebu, početi udisati zrak požudno, šireći nozdrve do napregnuća, zaljuljati se od udara opojnog, hranjivog slatkastog mirisa, čiji se oblak, zasićen do rose, spustio na grad, prostro tokom rijeke, preko jezera, napunio krošnje, uvukao se u krevete i ispod košulje.
Svi su stali. Oblak je došao iznenada. Gust. Da nije noć, sigurno bi mu vidjeli boju.
-To je hmelj – rekao je Krešo.
-Ne, to je slad – rekao je Dražen.
-To je sirovina – rekao je netko treći, četvrti…
 
 
O autoru
Kruno Lokotar rođen je 1967. u Daruvaru, živi u Zagrebu. Diplomirao je komparativnu književnost, povijest i bibliotekarstvo na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Kritiku i kulturološku publicistiku objavljivao u raznim medijima, uređivao je časopise Godine i Godine nove, selektor je i voditelj FAK-a. Od 2002. do 2007. glavni urednik AGM-a,
sada urednik u Algoritmu. Godine 2004. dobio Nagradu Kiklop za najboljeg urednika. Uredio je knjige FAKat, (s Nenadom Rizvanovićem) Celeber, 2001., FAK YU, special limited edition, uredio i dizajnirao, 2002. i FAK JU (s Vladimirom Arsenijevićem), Rende, Beograd, 2002. Miljenko Jergović nedavno je u eseju o Fakovcima napisao i ovo: U to sam vrijeme prijateljevao i s Krunom Lokotarom, poduzetnim i maštovitim knjižničarom iz knjižnice “Ivan Goran Kovačić”, koji je tamo priređivao neke zabavne i vesele promocije, i imao je vještinu da u svojim najavama i predstavljanjima pisce uvjeri u onu njihovu veličinu i značaj kojih ni sami prethodno nisu bili svjesni. Njegova naklonost spram piva vjerojatno je uvjetovana daruvarskim porijeklom, kako se to uostalom može zaključiti i na osnovu Krunina pivskog iskustva opisanog u ovoj priči.
 
Na sllici Kruno nazdravlja ni manje ni više nego sa Švejkom, kojega je - pokorno javljam - sreo u Ukrajini
Naslovni portret - bablfotograf.blog.hr
 
    
1678 čitanja
5,00 (8 glasova)
4 kometara
Ocijenite ovaj članak: 12345
Pivnica.net

Komentari

Ime:
Tekst:
Anti SPAM: pet + pet =

20.6.2009 13:27:43
Mrki

Ma vidi samo sliku pivovare...vec sam zaboravio na nju!Ah,taj božanstveni miris kada kuhaju pivo,doslovce preplavi grad...mmm...punim plućima...šnjof šnjof!
:)
24.3.2010 15:42:37
aljoša antunac

ta ti pederčina sve s reda, samo čovjek nije; ono, šupak, a rečinu mu najbolje u šupak gurnut... itd, dalo bi se još, al ko toj budali jebe mater, ćaću, didu, psa i osobno njega, nako drčno silnog majmuna... budala
24.3.2010 16:08:24
aljoša antunac

pa ako majmun ima kakvu pritužbu (mada sumnjam da će ovo pročitat - nema on nako vrijedan vremena za vakve pizdarije), slobodno mi se može obratit, naći će način, pametan je to dečko; još kad se nafrlji, ono, "ja ti ga jesse james" itd.
13.12.2010 11:05:54
aljoša antunac

pa, šta je, mrki, nešto te nema na ovom šveyki smeću, daj bro, ti si barem pametan dečko... nije vrag da te ustrtarilo ovo il ono, imaš muda ko rade končar, čemu štakorski bijeg? ma, volim ja tebe, što god se tebi činilo. a sad mi moraš oprostit, jer ubijam se od nekih 5 (ujutro, ofkorz) a na pod pao negdje oko 2 (sitni sati, čisto za dosljedan bit). ma, dobar si sine, čemu to što radiš neko povlačenje iz ovog vanrednog švejki đira? pa, svoj si čovjek, vjerujem, neću te ja za rukave potezat it. nema veze, bro, ni u snu, a što se ćore išao kao nešto rugat; ti si ti, boli te kurac, nas 2 mogli bi i prodrinkat koju, al to... kako te volja. jedini si što se na ovo švaykie kenjare javio, zato te cijenim. oukz, bro, drž se, itd... za ćoru te boli kurac, jebe ukrajinke il tako nečeg, do ti, valjda, drkaš, mada lako može i obratna situacija bit, ono, tom se pizdunu ni kapci nemreju dić, ma... too much sam zdrogsan i tako to...