Patakovo kućno pivo

Radomil Patak iz češkog mjesta Bzenec odabrao je uistinu nesvakidašnji hobi. U staroj garaži kuha za sebe i svoje poznanike domaće pivo, za koje se može reći da je svaka nova tura novi pivski original. U trgovinama i gostionicama nećete kušati njegovo pivo, jedino ćete ga moći popiti ako se nađete na tamošnjim svečanostima piva, što se održavaju 27. lipnja u parku uz dvorac.

Patak pivo ne kuha radi zarade, nego zato što želi pomoći. Od iznosa koji će tom prilikom zaraditi prvo će platiti troškove limene glazbe koja nastupa na svečanostima, a ostatak će, kao i prošle godine, poslati brnjanskoj dječjoj bolnici u Crnim Poljima, kako bi dao svoj prilog pomoći malim pacijentima.

Za kuhanje piva Patak se počeo zanimati prije šest godina, zahvaljujući nesretnom slučaju. „Rezao sam drva i slomio rebro. Morao sam u bolnicu u Kyjovu, gdje je liječnik otkrio da u tijelu imam tumor Gravis, koji je morao van. Pri tom mi je preporučio da pijem pivo, da mi to može pomoći,“ sjeća se Patak svojih početaka s pivom i dodaje: „Bilo mi je trideset i osma, a pivo nisam pio od svoje sedamnaeste. Kad dođete u dućan, izbor piva je prilično velik, a zapravo uvijek pijete jedno te isto, a to nisam htio. Zato sam se počeo interesirati za domaće kuhanje piva. Upoznao sam jednog majstora pivara iz Hradca Kralove, koji je nakon određenih peripetija postao moj učitelj.“

Kako Patak tvrdi, pivo – koje je simbolično nazvao Grawitz – nikada nije isto kao ono prethodno: „Zapravo to ni tehnološki nije moguće, a pomalo to radim i namjerno. Nekad proizvedem svijetlo pivo, drugi put polutamno, a onda opet tamno. Što se tiče postotka slada, kuham desetku i dvanaesticu, ponekad i nešto jače za gurmane,“ objašnjava. Njegovo pivo uglavnom piju prijatelji. „Katkad dođe netko tko u susjedstvo roštilja ili se, nedajbože, ženi,“ kaže Patak uz smijeh.

Ipak, za Pataka se nipošto ne može reći da nije obiteljski tip. Ima petero djece i tolerantnu suprugu, koja se naljuti samo ako se degustacija piva protegne do dugo u noć. Jednom mu je čak i pomagala s kuhanjem piva. „Morao sam nekamo ići, pa je supruga dovršila kuhanje. Susjed me poslije podbadao da je to bilo jedino moje pivo koje se dalo piti,“ dodaje Patak veselo. Inače, taj susjed jedan je od njegovih najvjernijih stalnih gostiju.

Prošle je godine Patak sve iznenadio. Za pivske svečanosti iskovao je brončane kovanice, koji su ujedno bili žetoni za pivo. Za ovogodišnje svečanosti kuje srebrnjake. „Nagodinu će to možda biti i zlatnici,“ kaže uz šeretski osmijeh. Kovanjem neobičnih novčića želi u sjećanje prizvati davno minula vremena. „Prije su pivovare za svoje radnike izrađivale takozvane deputatske bonove, na temelju kojih su dobivali određenu količinu piva. Bonovi su trebali spriječiti radnike da kradu pivo,“ objašnjava Patak. To s kovanicama je pak prilično delikatna rabota. Prošle godine, kad su završile svečanosti piva, ustanovio je da mu mnoge nisu vraćene. „Ma, da, za nekakvih sto godina zasigurno će imati nekakvu vrijednost, pa si ih ljudi zato zadržavaju,“ zaključuje duhovito.

Trenutno Patak proizvodi đumbirovo pivo za koje tvrdi da je preporučljivo muškarcima nakon četrdesete. „Povećava čvrstoću mišića i svih ekstremiteta općenito,“ objašnjava i najavljuje još jednu novost – pivo od bazge, dodajući da tu postoji mala začkoljica. „Radilo bi se o pivu koje bi se temeljilo na cvatu crvene bazge, ali još nemam predodžbu kako će se karakteristični miris bazge slagati s pivom.“

Osim srebrnjacima Patak želi goste svečanosti piva obradovati i originalnim kriglima, koje će se brusiti na licu mjesta, a posjetitelji će moći zatražiti da se na njih izbrusi i njihovo ime. Samo da vrijeme posluži i da dođe što više ljudi, poželio je vlasnik mini pivovare nazvane Pod kneževim brdom, dodajući da mu je želja da što više novca pošalje dječjoj bolnici.

http://www.knezihora.com/index.php?php=strany/index