Netko to odgore gleda sve

Bog čuva pijance, budale i djecu, kaže jedna pučka mudrolija. Podrazumijevaju li se i pivopije, ne zna se. Međutim proizvođači i poklonici zlatnog soka i sve vezano uz pivo imaju mnoge nebeske zaštitnike. Impozantnu svitu koja pazi da s pivom sve bude u redu predvodi sveti Arnold, koji danas ima spomendan, a s njim je u društvu još oho-ho svetaca.

Sveci su, kako se vjeruje, Božji ugodnici, svojevrsni posrednici i zagovornici između čovjeka i Boga, koji su proglašeni svetima zato što su umrli "na glasu svetosti" te su još za života ili nakon smrti činili čudesa, kažu religijski izvori. Ljudi su se svecima najčešće utjecali u nekoj nevolji, a prednjačile su bolesti, kojih nikad u povijesti ljudskog roda nije manjkalo. Najveći broj svetaca prizivan je u pomoć u borbi protiv zaraznih bolesti, puno ih je koji štite trudnice, porod i djecu, pa onda dišne putove, probavne traktove, koštano-mišićna tkiva i krvožilne sustave. Puno je i svetaca zaštitnika očiju, od svete Lucije, kojoj je ta uloga pripala zbog imena, koje znači Svijetlo. To je jedan kriterij po kojima su birana područja zaštite pojedinih svetaca. Nekima je to povezano sa zanimanjem kojim su se bavili, drugima s mjestom djelovanja, trećima s nevoljom koja ih je i osobno snašla. No što ćemo s predmetima svetačke skrbi, koji zasigurno nisu postojali u vrijeme života stanovnika Neba. Jer, svoga patrona imaju i studenti, i stjuardese, pa i računalni stručnjaci. Popis neobičnih, pa i bizarnih patronata bio bi jako dug, pa ga skraćujemo samo na mjeru ilustracije: Sveti Akacije štiti od tjeskobe, sveti Andrija zagovornik je dobre udaje, sveti Filip apostol štiti trgovce i šeširdžije, sveti Apolinar proizvođače svrdla, sveta Jelena Križarica iglare, sveti Sebastijan bildere, sveta Klara televiziju, sveti Primo i Felicijan zagovornici su dobrog vremena, sveti Franjo Paulski štiti od neplodnosti, a sveti Eustahije štiti u dvojbenim situacijama. Ili, na primjer, Ivan od Boga, Ivan Krstitelj, Matej evanđelist i Bibijana neki su od svetaca koji štite od alkoholizma.

Pa zašto onda, kad već postoje zaštitnici ovoga i onoga, svega i svačega, ne bi bili i patroni piva, pivara i pivopija. Naravno, da ih ima, i nije ih ni malo. I postoje za to jaako dobri razlozi. Naime, u prijašnjim vjekovima nije bilo nimalo jednostavno ni lako kuhati pivo u građevinama koje su bile drvene, u golemim kotlovima na otvorenoj vatri, pa onda uskladištiti pivo u što dubljim, tamnijim i hladnijim podrumima, da bi na početku ljeta bilo svježe i zdravo. Istovremeno paziti na tako čudnovatu i nepredvidljivu stvar kao što je kvasac, ili pravilno dozirati vražji hmelj. Ni danas, uz sofisticiranu tehnologiju proizvodnja piva nije nimalo laka, te stoga nimalo ne čudi što se proizvođači piva mole desecima svetaca. Uistinu, nabrojali smo ih - što bi rekao pjesnik - „tol'ko i tol'ko i pet", još od vremena prapovijesti, od doba prvog spomena zlatnog soka od vode i ječmenog slada, kada su pivare branile boginje Ceres i Ninkasi, do današnjeg dana, kada raskošnu paletu pivskih proizvoda s Neba nadgleda sveti Arnold. Valja reći i ovo: u policama s pivom naći ćete i zlatne sokove koji se zovu Augustin, Ambrozije, Petar, Pavao, Franjo, Bernard, Silvestar, Valentin, Juraj, Nikola, Stjepan ili Kristofor, čije etikete krase likovi dotičnih svetaca, ali oni nemaju (puno) veze s patronatom nad pivom i pivarima. Možda nemaju puno, ali neki ipak imaju, pa ćemo tako Augustina i Nikolu naći i na popisu pivskih patrona.

A onaj koji s pivom ima veze više nego svi ostali je već spomenuti Arnold. On spada u one svece koji su za života imali veze s predmetom svoje skrbi. Arnold ili Arnulf (a zovu ga još Ulf, Arnulfo, Arne) rođen je 580. godine (po nekim izvorima 13. kolovoza 582.) u Lay-Saint-Christopheu nedaleko Nancyja. Iako je rođen u bogatoj obitelji, kako je još u mladosti osjetio božji poziv, pristupio je francuskim svećenicima, postigavši zavidnu karijeru u crkvenoj hijerarhiji. Već 614. godine postao je biskup od Metza i na toj dužnosti ostao do 629. Danas mu se pripisuje zasluga za promicanje piva kao pića koje je neophodno za zdrav i kvalitetan život. U to vrijeme mračnog ranog srednjeg vijeka uporno je propagirao pijenje piva, umjesto vode, koja je bila izvor mnogih teških zaraza i epidemija. Pivo je, zbog termičke obrade vode bilo relativno sigurno, a osim toga zdravo i ukusno. Mnogi povijesni izvori navode Arnoldovu izjavu da je „pivo došlo na svijet od ljudskog znoja i Božje ljubavi." Godine 629. Arnold se povukao u samostan Remiremot, gdje je nakon smrti 640. godine i pokopan. Građani Metza bili su nezadovoljni što je njihov obožavani biskup pokopan u tuđini, pa su isposlovali prenošenje njegovih posmrtnih ostataka u matičnu katedralu s čije je propovjedaonice govorio o blagodatima piva. Postoji legenda, koja kaže da se tijekom prenošenja biskupovih zemnih ostataka desilo čudo. Biskupa su prenosili njegovi sugrađani i putem su svratili u pivnicu u Champignuellesu, da se okrijepe pivom. Na njihovu žalost, gostioničar je imao jedan jedini vrč, pa su ga morali podijeliti. No, koliko god da su pili, u vrču je stalno bilo još piva, i bilo ga je dovoljno da svi utaže žeđ. To su čudo dakako pripisali Arnoldu i Božjoj pomoći. Priča se brzo širila, a Arnold je proglašen svecem i - naravno - zaštitnikom pivara. Njegov se spomendan slavi na dan svečeve smrti, 18. srpnja. Nepuni mjesec dana kasnije, 14. kolovoza slavi se blagdan još jednog svetog Arnolda, za kojeg se smatra da ima veze s pivom, a u kalendarima ćete naći još najmanje dva Arnolda, koji s pivom nemaju veze - Arnolda Janssena, koji je 1875. godine utemeljio Družbu Božje Riječi, koji se slavi 15. siječnja, a 1. veljače slavi se blagdan svetog Arnolda, koji je početkom 12. stoljeća živio u augustinskom samostanu u Gornjoj Austriji. No, sveti Arnold, alias Arnulf, ovaj naš biskup od Metza, samo je prvi među mnogima koji „odgore" paze na pivo i pivare. Evo još nekih svetaca kojima se utječu proizvođači piva:

Sveti Florijan (4. svibnja)

Rođen je u blizini Beča. Bio je rimski vojnik, koji je prihvatio kršćanstvo. Kada su pod carem Dioklecijanom pojačani progoni kršćana, Florijan  je uhapšen, utamničen, mučen i napokon 4. svibnja 304. godine, utopljen u rijeci Enn s kamenom oko vrata. Budući da je umro u vodi, za patrona ga biraju oni koji imaju više i manje veze s vodom. Stoga Florijan štiti od vatrene i vodene opasnosti, a i proizvođači piva uzeli su ga kao svoga zaštitnika. Mnoge pivovare imaju u svojim grbovima Florijanov vrč s vodom.

Sveti Aurelije Augustin (28. kolovoza)

Bio je jedan od najvećih otaca Zapadne Crkve, najznačajniji crkveni teološki filozof - afrički Rimljanin širokog obrazovanja, žestokog temperamenta i više nego turbulentne mladosti. Kad se primirio, učinio je velike stvari - povezao helenističke učitelje i kršćanstvo. Bio je značajan sukreator srednjevjekovne kulture Zapada i pomogao da Zapad preuzme nasljeđe Antike. Zaštitnikom proizvođača piva postao je stoga što su mnogi redovnici augustinskog crkvenog reda proizvodili pivo. I danas postoje mnoga piva koja nose njegovo ime. Nijemci ga drže zaštitnikom teologa, knjigotiskara i pivara.

Sveti Bonifacije (5. lipnja)

„Njemački i nizozemski apostol" rođen je 673. godine u Creditoneu u Engleskoj. Već kao dijete završava u benediktinskom samostanu, a u svojoj tridesetoj zaređen je za svećenika. Godine 718. papa Grgur II šalje ga u misije u Njemačku, 723. godine postao je biskup u Njemačkoj, a uskoro i nadbiskup za područje njemačkih misija. Godine 754. ubila ga je rulja u zapadnoj Friziji. Patron je pivara i krojača, ali koji je tome razlog, nije poznato. Poznato je da je kao benediktinski redovnik osnovao čitav niz benediktinskih samostana u kojima se kasnije kuhalo pivo. Moguće je da je to razlog što ga pivari smatraju svojim zaštitnikom. Ikone ga obično prikazuju s probodenom knjigom.

Još dvoje svetaca zadobilo je status zaštitnika piva i pivara. Prije svega sveta Brigita, irska svetica, koja je živjela u 5. stoljeću i - kako se vjeruje - jednom pretvorila vodu u vino. Onda sveti Kolumban koji također potječe iz Irske, a živio je u šestom stoljeću. Legenda kaže da je tijekom nekakve poganske pivske svečanosti održao tako žestoku propovijed u kojoj se tako žestoko okomio na pivski puk, da su se svi pogani okupljeni oko pivske bačve obratili na kršćanstvo. Kad smo kod Irske, ne možemo zaobići ni svetog Patrika, irskog roba i kasnije misionara, čiji se spomendan slavi 17. ožujka, i u neraskidivoj je vezi s pivom.

Ali, ni to nije sve. Česi patronom pivara smatraju i zaštitnika češke države svetog Vaclava, pa onda već spomenutog svetog Bonifacija i svetog Vavrinca, iliti po naški - Lovru. Sveti Lovro je zaštitnik kuhara, slastičara, ugostitelja i pivara. Postoji još jedan stanovnik Neba usko i čvrsto povezan s pivom, ali ga ne možemo ubrojiti u svece - pivske patrone. To je minhenski kolodvorski nosač Aloisius, pivopija, koji se pretvorio u anđela. No, Nijemci u nebeskom koru zaštitnika piva imaju niz drugih svetaca. Sveti Laurencije (10. kolovoza) patron je studenata, pivara i gostioničara, a za svoga zaštitnika uzelo ga je i Društvo prijatelja piva iz Dresdena, pa Doroteja (6. veljače), Medardo (8. lipnja), Vid (15. lipnja), Hadrijan (8. rujna) i Nikola (6. prosinca). Svakako tu valja ubrojiti i svetog Magnusa, zaštitnika proizvođača hmelja, pa u Njemačkoj berba hmelja i počinje na njegov spomendan 6. rujna.

 I to bi bilo uglavnom sve što se tiče kršćanstva, no i prije toga bogovi su štitili pivo, jer ono se kuha još od petog tisućljeća prije nove ere. U Sumeru, gdje povjesničari uglavnom smještavaju nastanak napitka od ječmenog slada, zaštitnica piva bila je boginja Ninkasi. Legenda joj pripisuje i recept za proizvodnju piva, po kojem je svakodnevno pripremala pivo za druge bogove. Otac joj je bio Enki, gospodar Nuddimuda, a majka Ninti, kraljice Abzua. Bila je jedno od osmero djece, stvorenih da zaliječe osam Enkijevih rana. Rođena je u kristalno čistoj vodi. Bila je boginja stvorena da uspokoji žudnju i udovolji srcu. Arheološki artefakti koji potvrđuju njenu povezanost s pivom pronađeni su na području današnjeg Iraka, a arheolozi ih smještaju u 3500. godine prije nove ere. Ti nalazi iz najranije povijesti zlatnog soka svjedoče također da su pivo u to vrijeme kuhale isključivo žene. Računa se da su od samog početka kuhanja piva, prije nekih šest tisuća godina u napitak dodavane razne stvari radi poboljšanja okusa, poput voća i meda. Boginji piva spjevana je i svečana pjesma, čiji se nastanak procjenjuje na 1800. godinu prije Krista. Pronađen je cijeli tekst Himne Ninkasi, koja govori i o tome na koji se način proizvodi pivo.

U Starom Rimu pivari su se utjecali boginji zemljoradnje Ceres, koja je dala i latinsko ime pivu - Cervisia (otuda i cerveza kao naziv za pivo u nekim jezicima). Onda je došao grčki Dioniz, koji se u Rimu zvao Bacchus - obojica su uz vino bilo i patroni piva, jer zapravo su izvorno oni bogovi žita.

Egipćani su izum piva pripisivali mnogim svojim stanovnicima Neba, pa i vrhovnom bogu Ra, a za patrona pivara držali su Ozirisa, kako je zapisao grčki povjesničar Heroditus. Ipak, najčešće se kao izumiteljica i zaštitnica piva spominje boginja Hathor, kraljica pijanstva i plesa. U Finskoj mitologiji zabilježeno je da su pivo smislile tri boginje - Osmotor, Kapo i Kalevatar...

I sve tako. No, nažalost nam se ponekad, i sve češće, učini da je silna plejada časnih stanovnika Neba jadna i nemoćna u srazu s okrutnim bogovima biznisa, kojih nije briga kakvo će pivo biti, nego je jedino važno da ga ljudi što više piju.