Mudra Jelka

Pivo u stihu i prozi   |   Braća Grimm   |   23.11.2011.     1305
Digg   StumbleUpon   Facebook   Del.icio.us   Croportal

Ispiši   Preporuči








Mudra Jelka

Bio neki čovjek pa imao kćer. Ime joj bilo Jelka. Kad je odrasla, reče otac: Udat ćemo je.

- Da - potvrdi mati - ako samo dođe tko bi je htio. Napokon dođe izdaleka čovjek po imenu Ivo i zaprosi je, i to uz uvjet da mudra Jelka bude i sasvim razumna.- Da, ima ona soli u glavi - ponosno će otac.

- Ah, ta ona vidi kako vjetar ulicom trči i čuje kako muhe kašlju - doda mati.

- Da, ali ako nije baš razumna, neću je uzeti - usprotivi se Ivo.

Kad su sjedili za stolom i jeli, reče mati:

- Jelka idi u podrum i donesi piva!

Mudra Jelka skine vrč sa zida i pođe; silazeći u podrum, neprestano je poklopcem klepetala da joj prođe vrijeme. Kad je sišla, uzme stolac i stavi ga pred bačvu da se ne mora sagibati, jer bi je mogla zaboljeti križa. Zatim stavi vrč preda se i odvrne pipu, i dok je pivo teklo u vrč, ne dopusti da joj oči budu besposlene, pogleda gore na zid i opazi nakon duga promatranja upravo iznad sebe budak koji su zidari, ne pazeći, zaboravili. Mudra Jelka stane plakati pa će kroz suze:

- Ako pođem za Ivu i mi dobijemo dijete, pa odraste te ga  pošaljemo u podrum da natoči piva, past će mu budak na glavu i ubit će ga.

Tako je sjedila, plakala i jaukala zbog nesreće što bio je mogla stići. Oni gore čekahu da dođe, no mudre Jelke ne bi. Tada gazdarica reče sluškinji:

- Idi u podrum i pogledaj gdje je Jelka!

Sluškinja ode i nađe je pred bačvom gdje sjedi i nariče.

- Zašto plačeš, Jelka? - upita sluškinja.

- Ah - odvrati Jelka - kako da ne plačem? Ako pođem za Ivu i rodi nam se dijete, pa odraste te ovdje stane točiti pivo, može mu lako budak pasti na glavu i ubiti ga.

Nato će sluškinja:

- Mudra li je naša Jelka! - sjedne kraj nje te stane plakati zbog nesreće.

Nakon nekog vremena, kad se ni sluškinja ne vrati, a oni gore žeđahu, reče gospodar slugi:

- Idi u podrum i pogledaj što je s Jelkom i sluškinjom!

Sluga siđe i nađe obje gdje zajedno plaču.

- Zašto plačete? - zapita momak.

- Ah - odgovori Jelka - kako da ne plačem? Ako pođem za Ivu i rodi nam se

dijete, pa odraste te ovdje stane točiti pivo, past će mu budak na glavu i ubit će ga.

- Mudra ti je naša Jelka - reče momak, sjedne kraj nje i stane jaukati.  

Gore čekali slugu; ali kad i njega ne bi, reče muž ženi:

- Idi u podrum i pogledaj što je s Jelkom!

Žena siđe, nađe sve troje gdje plaču i zapita zbog čega. Nato i njoj ispripovjedi Jelka kako će njezino dijete stradati kad bude odraslo pa točilo pivo i kako mu budak može pasti na glavu.

- Mudra ti je naša Jelka! - uzdahne mati. Sjedne kraj njih i zaplače.

Njezin muž čekao neko vrijeme, no kad mu se žena ne vrati, a žeđ ga sve više morila, promrsi:

- Napokon moram sam u podrum da vidim gdje je Jelka.

Kad pođe u podrum, vidje kako svi zajedno sjede i plaču; i doznavši da je po srijedi Jelkino dijete, koje će se jednom roditi i koje bi budak mogao ubiti ako bi pao u času kad ono bude pod njim sjedilo i točilo pivo, usklikne:

- Mudra ti je naša Jelka! - sjedne, te i on zaplače.

Zaručnik, međutim, sjedio sam i čekao. Vidjevši da nitko ne dolazi, pomisli: „Oni sigurno tebe čekaju; otiđi k njima da vidiš što spremaju."

Kad on u podrum, nađe njih petero gdje plaču i jauču, jedno gore od drugoga.

- Koja vas nesreća snašla? - zapita zaručnik.

- Ah, dragi Ivo - odgovori Jelka - ako se nas dvoje uzmemo pa imadnemo dijete, a ono odraste, mogli bismo ga, možda, poslati ovamo po pivo; budak što tu visi mogao bi mu pasti na glavu i ubiti ga. Kako da ne plačem?

- Pa moje kućanstvo ne treba veće pameti. Budući da si tako mudra, Jelka, uzet ću te - završi Ivo pa je povede sa sobom i proslave svadbu.

Neko su vrijeme živjeli u braku, a onda jednog dana reče Ivo:

- Ženo, idem zaraditi štogod novaca, a ti hajde u polje; valja ti požeti žito da imamo kruha. 

- Da, dragi Ivo, učinit ću tako.

Kad je Ivo otišao, skuha Jelka tečnu kašicu i ponese je sa sobom u polje. Došavši pred njivu, progovori sama sa sobom: „Što da radim? Hoću li prvo žeti ili jesti? Ah, prvo ću jesti."

Prvo, dakle, pojede pun lonac kaše, a kad bijaše sita, presita, opet se zapita:

- Što da radim? Hoću li prvo žeti ili spavati? Ah, prvo ću spavati. - I legne u žito i zaspi.

Ivo bijaše već davno kod kuće, pa kad Jelke ne bi, pomisli: „Mudre li Jelke, tako je marljiva da ne mari ni doći kući na večeru."

Budući da nikako nije dolazila, a već se smračilo, ode Ivo u polje da vidi što je požela; no ništa još nije bilo požeto, a ona ležaše u žitu i spavaše. Ivo požuri kući, uzme ptičju zamku sa zvončićima, pa je ženi što još spavaše, objesi oko vrata. Zatim se vrati kući, zaključa vrata, sjedne i prione uz posao.

Napokon se mudra Jelka probudi i pođe kući, pa kako je išla, zazvonili na njoj zvončići pri svakom koraku. Ona se preplaši i zbuni te nije znala je li ona doista prava mudra Jelka i zapita se: „ Jesam li ja ili nisam?"

Ne znajući što da sama sebi odgovori, stajaše neodlučno; napokon se sjedi da ode kući i pita: „Jesam li ja ili nisam;" ukućani će znati.

Otrči kući, ali vrata bijahu zaključana; zatim pokuca na prozor i vikne:

- Ivo, je li Jelka unutra?

- Da - odgovori Ivo - unutra je.   

- Ah, Bože, onda to nisam ja - plašljivo će Jelka i ode pred druga vrata.

Kad su ljudi čuli zvončiće, ne htjedoše joj otvoriti i tako se mudra Jelka nigdje nije mogla skloniti. Napokon pobježe iz sela i više je nitko nije vidio.

Njemačku narodnu priču Mudra Jelka (Die kluge Else) zapisali su braća Jacob (1775. - 1863.) i Wilhelm (1786. - 1869.) Grimm. Na njihovu zajedničkom portretu Wilhelm je loijevo, a Jacob desno. U njemačkoj i svjetskoj književnosti najpoznatiji su kao sakupljači narodnih priča. Od oko 240 priča koliko su ih sakupili, među najpoznatije pripadaju Ivica i Marica, Snjegulica, Trnoružica, Pepeljuga, Modrobradi, Palčić...

Prvi svezak Grimmovih priča pod nazivom Kinder und Hausmärchen (Dječje i obiteljske priče) izašao je 1812. godine i u njemu je bilo objavljeno 211 priča na deset njemačkih dijalekata. Osim folklorističke djelatnosti, braća su se bavila i filologijom. 1838. godine započeli su dugogodišnji projekt, završen 1861. godine, a to je sastavljanje deskriptivnog rječnika njemačkog jezika Deutsches Wörterbuch, koji je još uvijek u upotrebi, a sa svoja 32 sveska možda je i najopsežniji rječnik nekog jezika ikada sastavljen. Priča o mudroj djevojci Elzi, odnosno Jelki kako je kod nas prevedeno, koja je previše mudrovala u smislu „što bi bilo kad bi bilo"  i za koju je odlazak u podrum po vrč piva bio sudbonosan, objavljena je u više izdanja na hrvatskom jeziku, a verzija koju mi objavljujemo preuzeta je iz zbirke Sabrane priče i bajke (prva knjiga, str. 186 - 189), objavljene u izdanju Mozaik knjige iz Zagreba 1994. godine, u prijevodu Viktora Kralja i Bojane Zeljko - Lipovšćak.

Na slikama je još naslovnica prvog izdanja iz 1812. godine (Kinder und Hausmärchen), te

ilustracije za priču iz nekog od brojnih njemačkih izdanja iz razdoblja oko 1920. godine, čiji je autor poznati slikar, grafičar i ilustrator Paul Hey (1867. - 1952.).

Crticu o priči i braći Grimm pripremila Silvija Sitta

Komentari

Komentiranje je privremeno isključeno!