Jan Hus i pivo

Velika češka pivska knjiga   |   Zdeněk Susa   |   27.10.2010.     3024
Digg   StumbleUpon   Facebook   Del.icio.us   Croportal

Ispiši   Preporuči








Jan Hus i pivo

Ako u web pretraživač unesete riječ „pivo" i ime bilo kojeg glasovitog Čeha, obično dobijete niz zanimljivih poveznica. U slučaju Učitelja Jana Husa to nije tako. Pojavljuje se jedna jedina krilatica koju je Učitelj navodno jednom citirao: „Cesta koja svima godi iz kuhinje na šank vodi."

Izreka „ti se u to razumiješ kao hus u pivo" nema čini se nikakve veze s Janom Husom, nego prije s husom (husa = guska, op. prev.) s malim „h". To je vjerojatno češka varijanta slovačkih krilatica „svatko tko se u to razumije malo više nego guska u pivo, zna..." i „ali u to se većina razumije kao guska u pivo".*

Web pretraživači obično ne uzimaju u obzir češke kvačice i crtice, pa će vas se u rezultatima pojaviti i riječi poput „huš" (uzvik, op. prev.), u ovakvom kurioznom citatu: „Tady jsem - kůůůrva práce - nechal flašku piva a huš tady nééééni." („Ovdje sam - aupm i pos'o - ostavio flašu piva, a vidi sad je tu nema").

Kad mi u istraživanju Husova odnosa prema pivu nije pomogao internet, pročitao sam Husova sačuvana pisma, možda u njima nešto nađem. Hus kritizira ples, težnju za lagodnim životom, bogato ruho; priznaje da je u mladosti rado igrao šah i tom igrom tratio vrijeme. Svoga učenika, koji se ima zarediti za svećenika upozorava na žene. Ali o pivu ni riječi.

Jan Hus i pivo dolaze u nekakav odnos tek u kasnijoj lijepoj književnosti, konkretno kod Svatopluka Čecha. U „Novom epohalnom izletu gospodina Bročeka, ovoga puta u 15. stoljeće" možemo uživati u razgovoru Janka od Zvona, zvanog Domšik s gospodinom Matjejem Bročekom. Domšik pozva jadnog gospodina domaćina u svoj dom, a razgovor počeše sućutno - citiram:

„Razvedri su, dragi moj. Bit će bolje. Sad si moj gost." Onda odjednom zastane, kao da se dosjetio nečeg naročito važnog, a uskliknuo oštro: „Čuj, Matjeju, primaš li obje?"

„Obje?" ponovio je gospodin Brouček s čuđenjem, ne shvaćajući smisao pitanja.

„Primaš li obadvije prilike?"** dopunio je Janek od Zvona.

„Obadvije prilike?" ponovio je opet gospodin domaćin, i protrljao čelo; ništa nije shvaćao.

„Ne razumiješ?" uzviknuo je onaj sada već nestrpljiv. „Pitam te - primaš li također i priliku vina?"

„A, tako!" odahnuo je gospodin Brouček i nasmijao se, misleći kako napokon razumije i da Janekovo pitanje ima veze s gostoprimstvom, odnosno s nuđenjem. U sebi je pomislio kako je dobra stara češka riječ besmisleno uvrnuta; kakve su to kerefeke, umjesto da se jednostavno kaže Piješ li vino? A naglas je odgovorio veselo: „Ma, razumije se, da primam obje. Obadvije, haha - dosta dobra zamisao. Ta, kako ne bih pio vino prijatelju; ali, ako ćemo iskreno - dobra hmeljevina mi je ipak ispred svega."

Domšik gotovo poskoči od zaprepaštenja i uperi u njega ruku: „Ustani, bogohulna jezičino! Zar ćeš ismijavati svetu vjeru našu?" Ali uto se nečega dosjetio, a nastavio mirnije: „Dabome, pričao si da si od malih nogu živio u tuđini; možda zato ne znaš za božju istinu, koju su nam objavili učitelj Jan Hus, Jeronym, Jakoubek iz Srebra i drugi učitelji. Ali sigurno si čuo, kako su naša dva sveta mučenika u Kostnici okrutno spalili papa, biskupi i njihovi bezbožni svećenici."

„O tome sam, istina, nešto čuo i čitao. Ali zašto su zapravo Husa spalili, to baš dobro ne znam. Znam da je razljutio gospodu svećenike. Vyskočil je jednom rekao, da je Hus navodno bio krivovjerac..."

„Hus - krivovjerac?" zaurlao je Domšik, s divljim sjajem u očima, lativši se drške svoga mača. „Hus, koji nam je objavio pravu božju riječ, koji je htio crkvu očistiti od kojekakvih heretika i sramotnih ljudskih izroda i vratiti je na put izvorne apostolske čistoće, Hus, koji je korio oholost, lakomost i nemoral pokvarenih svećenika, sve dok nije bio razularenom osvetoljubivošću lažno osuđen i pogubljen smrću sramotnom na vječnu sramotu naše zemlje i češkog imena - ti kažeš da je Hus krivovjerni, podli drzniče?!"

Pri tom goropadno nasrtao na Broučeka, škrgućući zubima i potežući dršku mača, da je onaj sav se tresući plašljivo uzmicao i u strahu zamuckivao: „Ali, ta ne kažem ja, da je Hus krivovjernik, - to je jednom uz pivo rekao Vyskočil, kad se posvadio sa Klopzubom, kojeg ponekad u šali zovemo husitom... A Vyskočil je krojač - ima radnju u sjemeništu - pa je jasno da mora biti pobožan, kad živi od pobožnih ljudi. Ali ja uopće nemam ništa protiv Husa; ta nisam li u krčmi Kod kokota sjedio baš pod njegovom slikom."

Premda je Domšik ovu ispriku tek djelomično razumio, bio je njegov gnjev ipak ukroćen...

Ovaj citat naravno, ne pruža nikakav dokaz o odnosu Učitelja Jana Husa prema pivu, dokazuje samo kakvo je bilo pivsko „domoljublje" Čeha 19. stoljeća: stvari ozbiljne, duhovne i izravno svete shvaćali su samo kroz odnos s jezikom krčme i kroz Husovu sliku u gostionici Kod kokota. Češko buntovništvo nije tako rezultat komunističkog totalitarizma, kako često znamo tvrditi, nego je bilo posve formirano još u 19. stoljeću. Nažalost. Kad u ovoj knjizi istražujemo kulturno povijesne konotacije pijenja piva ne želimo se ni u kojem slučaju referirati na to buntovništvo. Vjerujemo da je naš čitatelj to već zamijetio.  

*Naša varijacija na temu kaže: nije za guske sijeno. (op.prev.)

**Radi se o pričesti pod obje prilike (češki: podoboji), odnosno pod prilikama kruha i vina, utrakvistički. Utrakvisti su pripadnici husitskog pokreta, kaležnjaci, koji su zahtijevali da se i laicima daje euharistija u oba lika, kruh i vino.

Preveo Mato Pejić

Komentari

Komentiranje je privremeno isključeno!