Moje gorko pivsko iskustvo: Lidlovo ludilo

O Lidlu ne želim trošiti riječi. Došao je u Hrvatsku praćen veoma lošim glasom. Uglavnom kritiziran zbog svoga osebujnog odnosa prema zaposlenicima, a nepopularan i zato što u njegovim samoposlugama nema puno biranja – par vrsta nekog proizvoda i to je to. Od toga najviše vlastitih, takozvanih robnih marki. Dakle, tu nema robe s potpisom i tu nema opasnosti da ćeš se namučiti odlučujući se između desetak zubnih pasta, ili šta-ti-ja-znam-čega. Ali – to se mora priznati – ima jeftinoće. S obzirom na glas koji ga bije, Lidl je međutim bio iznenađujuće dobar, a zaposlenici su iskazivali posvemašnje zadovoljstvo i tretmanom i plaćom. Teško je reći je li to samo verzija za javnost, ili možda ipak – kako se špekuliralo - zaokret u ponašanju kompanije, izazvan zgražanjem javnosti nad skandalima koje je Lidl redao bez prestanka. Jedan od njih je i onaj s robovskim odnosom prema radnicima u kooperantskoj pekari, koja je za Lidl pekla kruh i pecivo, a koji je razotkrio poznati njemački istraživački novinar Günter Wallraff. Ili onaj sa špijuniranjem zaposlenika nadzornim kamerama.

-Luda usluga! Prijenos na velikim ekranima! Olimpijada ili europsko prvenstvo?
-Uživo iz zahoda za osoblje!

Ali, pustimo to. Veliku gorčinu može čovjeku prirediti i posve mala stvar, kao što je vraćanje praznih pivskih boca. Lidl je uveo jedan princip koji sam po sebi mora zasmetati: kada kupujete pivo i donesete prazne boce, ne primaju boce piva koje sami ne drže na svojim policama. To sam, naravno, doznao na teži način. Došao sam u daruvarski Lidl s bocama Ožujskog piva, no, nisu ih htjeli primiti, jer u to vrijeme Lidl u ponudi nije imao piva Zagrebačke pivovare, s kojom je ugovor sklopio kasnije. Tada sam doznao još nešto – boce Ožujskog i Staročeškog piva, iako naoko jednake razlikuju se u visini za nekoliko milimetara. Nerado sam se pomirio s tom bedastoćom, koja aktualizira priču o bezobraznom ponašanju većine hrvatskih pivovara. Nakon što su svojedobno dogovorom odabrale bocu i sve koristile istu vrstu, kako bi pojednostavile promet pivom i ambalažom, sada su pivovare jedna za drugom počele plasirati svaka svoju bocu, koja se razlikuje od ostalih, pa kada jednom kupite ili na bilo koji način dođete u posjed boca određene pivovare, ako želite kušati koje drugo pivo – možete se slikati.

Ali, i to je druga priča. Doduše zanimljiva, no pustimo je. Danas sam u Lidl došao s gajbom praznih pivskih boca. Gajba je zelene boje, od Daruvarske pivovare, boce su od Staročeškog piva, ali, na moju nesreću, dvije boce imale su izdajničku etiketu Daruvarskog piva. Hladnim tonom radnik na prijemu ambalaže izvijestio me je da te dvije boce neće primiti i izvadio ih iz gajbe. To, naravno, nisam mogao dopustiti, pa sam mu objasnio da su sve boce Daruvarske pivovare potpuno istovjetne, bilo da se radi o pivu Deep – robnoj marki Lidla, Staročeškom ili Daruvarskom, pa bez obzira na to što Lidl ne prodaje Daruvarsko pivo, ne bi smjeli odbiti primiti te boce, jer su apsolutno jednake. Da ne govorimo o tome da se, recimo, kod predaje ambalaže s povratnom naknadom – plastičnih boca i limenki, ne postavlja pitanje podudarnosti s asortimanom dućana. Mislio sam da će pomoći stručna elaboracija postupka s ambalažom u pivovari, jer boce prolaze vodeno-temperaturno-deterdžentski tretman nakon kojeg su djevičanski čiste i etiketa ne igra baš nikakvu ulogu. Nije pomoglo.

Razgovor sa šeficom, koji je uslijedio nevjerojatan je, pa benevolentno upozoravam čitatelje da preskoče slijedeće retke ako žele sačuvati zdrav razum:

-Nama u Zagrebu neće primiti boce ako imaju etiketu piva koje nemamo u prodaji…

-Hoćete reći da prazne pivske boce pivovare, koja je od ovog dućana udaljena par stotina metara, šaljete u Zagreb…

-O, ne znate vi sve, ni pune boce ne dobivamo iz pivovare, nego iz Jastrebarskog.

Tog razgovora mi je već tada bilo dosta, nastavak bi mogao samo dodati još gorčine i dovesti do eskalacije moga, za sirote radnike koji su osuđeni na robiju u Lidlu ionako već nepodnošljivog monologa, ali sam ipak nastavio, učinivši k tome i jednu gestu dobre volje – ponudio sam da skinem sporne etikete, pa da onda kao čovjek kupim gajbu piva. A ono što sam čuo vrhunac je idiotizma. Rekli su: ne, ne smiju primiti ni boce bez ikakve etikete. To među ostalim znači da s pivom kupljenim u Lidlu nipošto ne smijete na izlet u prirodu, gdje ćete doći u napast hladiti pivo u potoku, a poznato je da potoci, posebno oni planinski, kakva je na primjer Toplica, koja u okolici Daruvara prolazi pored nekoliko primamljivih izletišta, pivo ohlade na idealnu temperaturu. Naime, stavite li gajbu u potočić maleni, što dolinom žubori, kad krenete kući garantirano nijedna boca neće imati etiketu. To pak znači da ih u Lidlu više nećete moći zamijeniti za pune.

Ovdje se mogu samo (gorko) nasmijati. No, ako ste mislili da je Lidl time iscrpio sav asortiman pivskih ujdurmi, moram vas razuvjeriti: Na najuočljivijem mjestu u supermarketu, odmah kod ulaza, stoji previsoko naslagana gomila gajbi Deep piva, koje za Lidl radi dotična Daruvarska pivovara, s vrištećom tablom: Probajte – akcija, samo do tog i tog datuma – 5.11 kuna za pola litre (Litra = 10.22), a na mjestu, gdje stoje ostala piva, isto to Deep pivo košta 3.89 za bocu, također na akciji koja isto tako traje samo kratko vrijeme. Tko je lud u toj priči, i u čemu je uopće štos, to nisam imao želuca istraživati. Niti ću. Za mene je priča s pivom u Lidlu završila.