Velika češka pivska knjiga

Iz Kutne Hore možemo još svratiti do Kolina, gdje postoji mini pivovara Sveti Jan. Propustimo li ovo skretanje, poći ćemo iz Kutne Hore motornim vlakom do Zruče nad Sazavou i tamo presjesti za Kacov. Kacovska pivovara na Sazavi u podnožju dvorca posebno je dražesna.

S kutnohorskoga kolodvora do grada možemo doći ili autobusom, ili pješke preko Sedleca. Pješačka cesta duga je nepuna tri kilometra i vodi oko sedlečkoga samostana, izgrađenog u zanimljivoj baroknoj gotici oko tamošnje kosturnice, koju obično opsjeda velik broj turista. Ali, mi nismo turisti i nismo došli u Kutnu Horu gledati suhe ljudske kosti,

U Havličkovu Brodu ljudima je uvijek bilo dobro. Brod (gaz) preko Sazave na Haberskom putu od Češke do Moravske oduvijek je bio važan, pa je zato bila glasovita i općina, pa zvala se ona i Smilův, Njemački ili Havličkov Brod. A u glasovitoj općini se, naravno, kuhalo pivo. Za Njemački Brod je sa sigurnošću dokazano da se kuhalo još 1333. godine.

Možda ćete mi predbaciti da tema o vezi piva i turizma nije zanimljiva, jer svatko tko se ikada okušao u bilo kakvoj turističkoj aktivnosti o tome zna sve. Pivo je doduše pogodan i preporučljiv izotonički napitak, ali za nadomještanje tekućine izgubljene tijekom upražnjavanja turističkih aktivnosti, samo po sebi nije dovoljno,

Uvjeren da toga ima kod svakog češkog pisca, tražio sam kakve crtice o pivu i kod Karla Havličeka Borovskog (1821. - 1856.). Bio sam razočaran. Svanulo mi je tek kad sam napustio lijepu književnost i počeo poučavati malo poznate Havličkove oglede o nacionalnom gospodarstvu.

Tema „žena i pivo" priziva mi prekrasnu scenu iz filma J. Menzela Postřižiny (Striženo-košeno), kad Magda Vašaryova (glumi Elišku - suprugu upravitelja pivovare) otpije iz ponuđene čaše piva i kaže: „Dobro, trebalo bi ga ohladiti." S tom se rečenicom mogu u potpunosti poistovjetiti.

Iz Znojma, ako ne idemo u Dalešice, doći ćemo preko Okřiške do Jihlave. Ako se pak odlučimo posjetiti Dalešice, najbolje je odatle autobusom poći do Třebiča, odakle ćemo do Jihlave vlakom. temeljiti istraživači, koji žele posjetiti uistinu sve pivovare, mogu iz Třebiča, uz presjedanje u Studencu, poći do Velikog Meziřiča.

Anton Dreher - slavno ime austro-ugarskoga pivarstva - kod nas je gotovo zaboravljen. Postoji još jedino u nazivu bivše Dreherove eksportne pivovare u Žatecu, zatvorene Dreherove pivovare u Měcholupima (pogledaj članke Žatec i Michelob) i napokon, razumljivo, ovdje - u Dalešicama.

Pošto smo na početku puta obećali da ćemo posjetiti sve pivovare s proizvodnjom iznad pet tisuća hektolitara, posjet pivovari Dalešice s manjom proizvodnjom (barem za sada) smatrajte neobaveznim. Zainteresirani mogu doći vlakom do Moravskih Budjejovica ili do Jaroměřica nad Rakytnom, te nastaviti autobusom.

Kad sam jednom svom prijatelju pričao o pripremi ove knjige, rekao mi je: „Znaš, ja u biti nisam protiv alkohola, nisam apstinent, ali sam protiv toga da alkohol bude dio naše kulture." Razmišljao sam o tome i došao do zaključka da taj moj prijatelj nema šansu - alkohol jeste dio naše kulture od početka; protiv toga se ne može boriti, nego se s time treba pomiriti.