Kada je prije neke dvije, tri godine u nas buktala rasprava o ideji da se u južnom tornju zagrebačke katedrale, koje se upravo obnavljalo, na visini od 47 metara, baš negdje ispod golemih zvona, otvori restoran i da u koncesiju najboljem ponuđaču, mnogi su se zgražali nad takvim bogohulnim profaniranjem Božje kuće, no u samoj katoličkoj crkvi isticali su da to nije nikakva bogohulna novotarija, te da ugostiteljske objekte već imaju i drugi crkve, pa čak i bazilika svetog Petra u Vatikanu.

Nova prvenstvena sezona u njemačkoj Bundesligi za klub iz Bavarske prijestolnice i njegove navijače prava je noćna mora. Bayern je zabilježio najlošiji start prvenstva u posljednje 43 godine – nakon tri kola nema nijednu pobjedu i sa samo dva boda zauzima 14. mjesto. Ipak uredno odrađuju sponzorski ugovor s pivovarom Paulaner, pa su se prije par dana na pressici pojavili u lederhoznama, a pivovara je najavila da će na današnjoj utakmici protiv Wolfsburga navijačima podijeliti 7100 litara piva.

Kažu da svaka zemlja ima neku svoju specifičnost kad je žeđ u pitanju. Rusa ne možemo zamisliti bez votke, Francuza bez vina, za Grčku nas veže miris metakse, za Španjolsku sangria, a u Makedoniji sam pio mastiku. Za Hrvate vele da im je loza maksimalno piće, baš kao šljivovica za Srbe, Englezi su se opredijelili za whiskey, dok Njemačku i Češku nazivaju zemljama piva. Tko u Njemačkoj nije boravio na danima piva, taj je propustio mnogo štošta u životu...

Pivski trbuh jedan je od klasičnih pivskih mitova, koji je vrlo lako raskrinkati. Naime, pivo samo po sebi ne deblja, jer njegova prehrambena, odnosno energetska (kalorijska vrijednost) nije ništa veća od namirnica za koje ni u snu ne bismo rekli da su uzrok višku kilograma. Dokazano je, naime, da umjereno konzumiranje piva ne deblja, ali povećava apetit, pa je višak kila povezan s pojačanim unosom hrane, a ne piva. Uostalom, evo posve egzaktne usporedne analize.

Britanski birtaši pobunili su se protiv vladina plana da se u ugostiteljskim objektima uvedu nelomljive pivske čaše od umjetnih materijala, kojima bi se zamijenile klasične staklene pinte. Stakleni je pivski vrč – krigl, odnosno pinta, postao opasno oružje, pa se na ugostitelje vrši snažan pritisak da staklene čaše zamijene plastičnima, ali oni to odbijaju. A vladin argument vrlo je uvjerljiv – staklena pivka pinta sve se češće zloupotrebljava kao – oružje.

Jučer je u Koprivnici u pivovari Carlsberg otvorena nova punionica boca. Liniju vrijednu 170 milijuna kuna otvorio je predsjednik Stjepan Mesić, koji je tom prigodom izjavio da to čini u znak podrške ulaganjima koja su u Hrvatskoj jedini izlaz iz problema, u koje je gospodarstvo dospjelo zbog privatizacije i odustajanja od izvoza. Kako je priopćeno iz Ureda predsjednika, predsjednik uprave Carlsberg Croatia Thomas Cure Jakobsen, kapacitet pogona je 60 tisuća boca na sat.

Mikoláš Aleš (1852.-1913.) – za razliku od naših glazbenih velikana – nije se rodio ni u pivovari (kao Smetana), ni u gostionici (kao Dvořák). U mladosti pivo nije pio; obitelj općinskog pisara u Miroticama bila je tako siromašna, da se Mikoláš morao čitavo vrijeme školovanja uzdržavati sam, a to znači da za pivo nije imao.

Sve do prije par dana održavanje ovogodišnjih, 23. po redu Dana piva u gradu na četiri rijeke Karlovcu bilo je potpuna nepoznanica. Jedino se znalo da je festival dobio novog organizatora – novopečenog nogometnog prvoligaša, a tek u vrijeme kada Dani piva obično već počinju – dakle ovih dana, doznali smo i detalje: održat će se od 28. kolovoza do 6. rujna na Korani, a novost je da će osim piva domaće pivovare biti i drugih vrsta.

Jučer su ulicama Zrenjanina, najvećeg grada u Banatu i najveće općine u Srbiji, špartali fijakeri, s kojih je dijeljeno besplatno pivo, najavljujući da će sutra u gradu na Begeju početi Dani piva. Ovo je za prilike u regiji vrlo star pivski festival – održat će se po 24. put, a trajat će do nedjelje 30. kolovoza, piše današnji Blic online, izvještavajući s konferencije za novinare.

Mjesta društvenog života na kojima se laktovima glačaju drvene daske stolova i šankova, te obično primitivno i nisko bistri visoka politika uz obilato zalijevanje potocima piva, ili čega god drugog, samo da je alkoholno, uvijek su i svuda ista, bile to pivnice, restorani, kafei, bistroi, hospode ili pubovi, krčme, ili – kafane. Istražio je to i elaborirao Petar Atanacković, koji pod egidom Kratka historija kafane, o gostionici piše kao o „hramu evropske civilizacije.“