Dionička pivara Sarajevo

Povijest piva   |   Aleksandar Nemet   |   13.07.2010.     2091
Digg   StumbleUpon   Facebook   Del.icio.us   Croportal

Ispiši   Preporuči








Dionička pivara Sarajevo

Krajem 19. stoljeća razvila se u Sarajevu jače i pivarska industrija. Pored Gerdoučeve "Češke pivare" u Kovačićima, koju je 1890. godine prodao Viktoru Knežeku, još od kraja turskog perioda postojala je u Lukavici jedna mala primitivna pivara, dok je treću, moderno uređenu sarajevsku pivaru u Konak ulici, sagradio krajem 1881. godine bečki industrijalac Heinrich Löwe, koji je u vrijeme okupacije došao u Sarajevo.

Sve tri ove pivare prekupilo je 1893. godine Dioničko društvo za preradu i vrjedniju upotrebu poljoprivrednih proizvoda (Aktiengesellschaft fur Verarbeitung und Verwetung landwirtschaftlicher Produkte in Sarajevo), u čiji sastav je ulazila i usorska šećerana, spojivši ih u novo poduzeće pod imenom "Dionička pivara u Sarajevu". Nova pivara imala je dionički kapital od 2,5 miliona kruna, koji je 1909. godine povećan na 3,6 miliona kruna; ona je isprva bila uređena za dnevnu proizvodnju od 350 hektolitara piva i snabdjevena potrebnim mašinama i uređajima uz odgovarajuće podrume za odležavanje i vrenje piva. Za proizvodnju slada preuređena je bivša pivara u Kovačićima, sa pogonom na turbinu i kapacitetom od 1000 vagone ječma godišnje.

Sarajevska pivara je vremenom proširivana, usporedno kako je rasla proizvodnja, koja se od 45.000 hektolitara u 1898. godini popela na 150.000 hektolitara u 1916. godini. Pivara je zapošljavala do 160 radnika i 20 činovnika, a kako je godinama uoči rata imala izvanredan prosperitet, plaćala je svojim dioničarima 15% u ime dividende. Zbog njenih monopolističkih tendencija, a i visoke cijene piva, općinsko zastupstvo je 1912. godine donijelo zaključak da općina zatraži od zemaljske vlade koncesiju radi podizanja jedne gradske pivare koja bi jeftinije davala proizvedeno pivo i ujedno bila dobar izvor prihoda za gradsku općinu. Vlada međutim nije dala ovu koncesiju.

Dionička pivara je držala čvrsto konce u svojim rukama u svim većim potrošačkim mjestima. Imala je zastupstva u sljedećim mjestima: Gruž, Herceg-novi, Travnik, Zenica, Jajce, Bugojno, Goražde, Foča, Rogatica, Mostar, Zavidovići, Kiseljak, Podgorica, Split, Donji Vakuf, Višegrad, Trebinje, Prijepolje, Čačak, Kalinovik, Užice, Bajina Bašta. Najveći promet, pored Sarajeva, ostvarivan je u Splitu, Herceg-novom, Gružu, Mostaru i Podgorici. Pivara je imala u raznim mjestima 14 podruma (ledana) za odležavanje piva, što je uticalo na čuvanje njegovog visokog kvaliteta.

Izvor: sarajevo18781918.blogger.ba

Komentari

Komentiranje je privremeno isključeno!


18.5.2012. 16:08:18
marinko

Pronasao sam drvenu bacvu na kojoj pise dionicka pivara sarajevo,odlicno ocuvana..zanima me jeli to rijetkost..i gdje bi mogao naci original izgled
28.10.2012. 10:48:01
jhzjhj

28.10.2012. 10:50:53
Anto Andjić

I ja posjedujem dvije bačve na kojima piše !D.P.Sarajevo"-12,5 lit, s tim što na jednoj , iznad , stoji žig, kruna kraljevine Jugoslavije i godina 1940, a na drugoj, godina 1943 i grb NDH. Bačve su identičnog izgleda, samo iz različitih vremena i "režima", pa me interesuje, ima li to neku vrijednost i kome se obratiti.
28.10.2012. 10:52:10
Anto Andjić

A ima li na tvojoj godina proizvodnje, Marinko?
10.3.2013. 22:29:05
mate

JA IMAM BAČVU NA NJOJ PISE SARAJEVSKA PIVOVARA NDH 1943 TE PIVNICA PIVOVARA SARAJEVO ZANIMA ME IMA LI IKAKVU VRIJEDNOST