Crkveno pivarstvo

Crkva je međutim imala neke stavove o proizvodnji piva, koji su otežavali razvoj crkvenog pivarstva. Prema propisima sadržanih u dokumentu Decretum Gratiani (1140. godina) Četvrtog koncila kartaginskog, bilo je duhovnicima zabranjeno sudjelovati u poslovnim odnosima ili poljoprivrednim radovima. Takozvani Trulanski sinod u Konstantinopolju iz 692. godine zabranio je duhovnicima držanje gostionica a papa Klement V taj je propis još dodatno naglasio tijekom bečkog koncila (1311.-1312.). nasuprot tomu, prodaja kućno proizvedenog piva na malo uvijek je bila dopuštena, kako je vidljivo iz brojnih odluka rimske kurije. Proizvodna i trgovačka djelatnost sa svrhom gospodarskog prosperiteta nije bila poželjna, da ne bi redovnicima oduzimala ništa od njihova duhovnog života. Crkvi je kod piva smetalo i to što su ga izumili pogani, što se ono ne spominje u Bibliji, i što pijanstvo vodi u grijeh. unatoč tome, samostanske su se pivovare nastavile razvijati, a svećenici su usprkos zabrani na kraju počeli držati i gostionice.

Godine 1614. Papa Pavao V izdao je dokument Romanum Pauli Quinti Pontifici, što je bilo njegovo prvo izdanje Rituale Romanum. sadržavao je među ostalim i odredbe koje se tiču piva:

„Blagoslovi Gospodine ovo pivo, što milošću Tvojom izađe iz zrna pšeničnoga:

da postane blagotvornim lijekom pokoljenju čovjekovom;

zazivamo Tvoje ime najsvetije, da svatko,

tko se njega napije tijelo svoje ozdravi, a dušu okrijepi.

Po Kristu Gospodinu našem…“
Tim temeljnim korakom promijenila je crkva svoj dotadašnji stav prema piću. Sada razvoju crkvenog pivarstva više ništa nije stajalo na putu. Slijedi izdanje takozvanog dijeceznog rituala, koji je praška biskupija pripremila godine 1699. godine. Ponovo, među ostalim, na pivo se gleda kao na lijek, koji ima pomoći ozdravljenju tijela i duše. Duhovnicima je dozvoljeno uživanje piva, ali morali su izbjegavati opijanje, a odlazak u krčmu i slična mjesta bio je dopušten samo u nuždi (prilikom putovanja i društvenih aktivnosti). Ovi zakoni bili su potvrđeni na tridentskom koncilu (1545. do 1563.) a 1917. godine uvršteni su ni manje ni više, nego u važeći zakonik katoličke crkve, u Codex juris canonici.

Crkva je brzo shvatila izrazitu gospodarsku korist od prodaje piva, pa je uskoro počela graditi veće pivovare izvan samostanskih zidina. samostanske pivovare kasnije su promijenjene u obrtnička poduzeća.

Na razinu proizvodnje piva u okviru samostanskog gospodarstva utjecala su dva čimbenika. Prvo je čvrsta stabilnost vlasništva, odnosno činjenica da su te pivovare stoljećima imale istoga vlasnika. To je omogućilo i određenu stalnost zaposlenog osoblja. Drugi faktor, koji je nesumnjivo bio u zavisnosti od prvoga, bio je interes vlasnika da proizvod ima visoku kvalitetu, pa su za proizvodnju piva korištene najbolje sirovine. Samostani nisu imali problema s osiguravanjem kvalitetnih sastojaka, jer su uz vlastiti uzgoj imali još desetinu i druga naturalna davanja. redovnici su se trudili da pivo bude ne samo kvalitetno, nego i originalno i da bude uvijek jednako. Osim osnovnih sirovina koristili su veliku količinu biljaka i drugih dodataka.

Do najveće ekspanzije samostanske proizvodnje piva dolazi na vrhuncu srednjeg vijeka, kada su neke samostanske pivovare prodavale godišnje i do tri tisuće hektolitara piva. Malo nakon toga gube samostanske pivovare povlašteni položaj, jer nastaju i snažno se šire građanske pivovare, koje imaju potporu vlastele. Nove su pivovare bile uspješnije u masovnoj proizvodnji piva, pa samostanske pivovare i šankovi polako nestaju. crkveno pivarstvo nastavilo je pak djelovati u vidu većih izvan-samostanskih pivovara. Ali i te su pivovare krajem 19. stoljeća iznajmljivane svjetovnim osobama. Ipak, i većina tih pivovara nestala je na prijelomu stoljeća, pod snažnim konkurentskim pritiskom novoizgarđenih industrijskih pivovara.
 
Evo izbora nekih pivovara u vlasništvu crkve, koje su preživjele do 19. stoljeća, koji scjedoči o rasprostranjenosti samostanskih pivovara na području današnje Češke:

Moravska i Šlezija (u zagradi je naveden vlasnik)

Svitavy – Čtyřicet Lánů (Nadbiskupija Olomouc)
Domašov u Brna (Benediktinski samostan sv Petra i Pavla na Rajhradu)
Doubravice kod Litovela (Nadbiskupija Olomouc)
Haňovice kod Litovela (Metropolitski kaptol sv.Václava u Olomoucu)
Hradiště kod Znojma (Samostan reda duhovnih križara s crvenom zvijezdom u sklopu sv. Franje Serafinskog u Pragu) 

Hukvaldy (Nadbiskupija Olomouc)
Chrlice (Biskupija Brno)
Kroměříž (Nadbiskupija Olomouc)
Mikulovice kod Znojma (Premonstranska kanonija Uzašašća Blažene Djevice Marije u Pragu na Strahovu)  

Mírov (Nadbiskupija Olomouc)
Nová Říše kod Telča (Premonstranska kanonija sv.Petra a Pavla u Novoj Říši)  
Nové Hvězdlice kod Vyškova (Augustinski samostan sv.Tome u Brnu)
Předklášteří kod Tišnova (Cistercistski samostan Porta Coeli u Marienthalu)
Rajhrad (Benediktinski samotan sv.Petra i Pavla na Rajhradu)
Těšice kod Přerova (Metropilitski kaptol sv.Václava u Olomoucu)
Jeseník (Biskupija Vratislav)

Janský Vrch (Biskupija Vratislav)

Češka (u zagradi je naveden vlasnik)

Červená Řečice (Nadbiskupija Prag)
Dobřejovice kod Praga (Nadbiskupija Prag)
Dolní Ročov (Augustinski samostan sv.Tome u Pragu)
Drmy (Biskupija Litoměřicce)
Cheb dominikánský (Dominikanski samostan u Chebu)
Cheb křížovnický (Samostan reda duhovnih križara s crvenom zvijezdom u Pragu)
Chlum kod Hlinskog (Biskupija Hradec Kralove)
Komařice kod Českých Budějovica (Cistercistski samostan u Vyšším Brodu)
Kročehlavy kod Kladna (Benediktinska opatija sv. Markéte u Břevnovu)
Krukanice kod Stříbra (Premonstranska kanonija u Tepli)
Louňovice pod Blaníkom (Nadbiskupija Prag)
Milevsko (Premonstranska kanonija u Pragu na Strahovu)
Nový Rychnov kod Pelhřimova (Nadbiskupija Prag)
Olivětín (Benediktinska opatija sv.Markéte u Břevnovu)
Osek (Cistercistski samostan u Oseku)
Podlažice kod Chrudima (Biskupija Hradec Kralove)
Prag U svatého Tomáše (Augustinski samostan sv.Tome u Pragu)
Prag U Křížovníků (Samostan reda duhovnih križara s crvenom zvijezdom u Pragu)
Prag Strahov (Premonstranska kanonija u Pragu na Strahovu)
Prag Vysočany (Dominikanski samostan sv. Jiljí u Pragu)
Rožmitál pod Třemšínem (Nadbiskupija Prag)
Sloupno kod Novog Bydžova (Benediktinska opatija sv. Markéte u Břevnovu)
Spálené Pořičí kod Rokycana (Metropolitski kaptol sv.Víta u Pragu na Hradčanima)
Stará Boleslav (Kolegijski kaptol u Staroj Boleslavi)
Starý Knín kod Dobříše (Samostan reda duhovnih križara s crvenom zvijezdom u Pragu)
Stránčice (Piaristicki kolegij u Novom Gradu u Pragu)
Teplá (Premonstranska kanonija u Tepli)
Týn nad Vltavom (Nadbiskupija Prag)
Únětice kod Praga (Metropolitski kaptol sv.Víta u Pragu na Hradčanima)
Velký Újezd kod Litoměřica (Dominikanski samostan u Litoměřicama)
Volyně (Metropolitski kaptol sv.Víta u Pragu na Hradčanima)
Vyšší Brod (Cistercistski samostan u Vyšem Brodu)
Želiv (Premonstranska kanonija u Želivu)
Žitenice kod Litoměřica (Kolegijski kaptol sv.Petra i Pavla na Vyšegradu)

 

S češkog preveo Mato Pejić